Saša Ćirić
književnik, Beograd
Poklon – danajski darovi ili P(r)okazivanje aktera
Anketa u Politici (petak 21. jul i subota 22. jul)
Povod
Pojavu Prvog broja Betona pratio je poveći intervju objavljen istog dana u Politici sa Sašom Ilićem, gde se jednim pitanjem i odgovorom posredno najavljuje nastup nove generacije kritičara i procenjivača prilika na našoj književnoj sceni. Tik posle Drugog broja Betona zatekla nas je informacija da je redakcija za kulturu lista Politika kontaktirala 20-ak pisaca mlađe i srednje generacije sa nekoliko pitanja o Betonu. Prva pomisao bila je da sledi linč, raspinjanje, ograđivanje, pacifikacija… Međutim, poveći prostor, dvodnevno trajanje, afirmativni naslovi sugerisali su poruku o nečem novom i važnom u kulturnoj ponudi naše scene. Opet, letnje doba, tradicionalno bez kulturnih dešavanja (Beton nije tempirao svoj izlazak za jun mesec, jer suša je zamka i za malo kiše), ostavljalo je prostora u novinama za veće temate o bilo čemu, pa i o Betonu. Bilo kako bilo, anketu Politike vidim kao podršku. (Nastavak…)
Tomislav Marković
satiričar, Beograd
Bećkovićevoj nekrofiliji (koja je svoju zloćudnost pokazala i u istorijskom kontekstu) treba suprotstavljati rableovsku zajebenciju, igru, karnevalsku razuzdanost. Stran mi je taj arhaični, patrijarhalni, brđanski, arhikonzervativni, rodovski, epski, plemenski, ratnički, gorštački, u levibrilovskom smislu primitivni, rudimentarni, organski duh koji provejava gotovo iz svega što Bećković piše, “besedi” ili čini. Bećku se vredi suprotstavljati bez mržnje ili osvete, a to znači smehotvornom igrom na način detronizacije, plebejske sprdačine (pokazivanja nosa Kralju). Bećkovićev kobajagi uzvišeni svet mudrolija seoskih zatucanih proroka i okamenjenih kvaziepskih fraza, “večnih istina” i gnoma može se pretvarati u svet psovki i onog najuniverzalnijeg tj. seksa, onog što Bahtin naziva “materijalno-telesno dole”. Gola skarednost se suprotstavlja opscenosti Bećkovićevog jezika i zapravo ga razobličava, dekonstruiše i razara mu svetačku auru. (Nastavak…)
Miloš Živanović
književnik, Beograd
Uvodna reč
Reakcijama se, poštovani čitaoče, u stvari ne treba baviti. Šta te se tiče percepcija ovoga ili onoga u javnosti, stručnoj javnosti, kritičkoj javnosti, tajnoj javnosti… Radi i ćuti. Na liniji autor – čitalac postoje bezbrojne mogućnosti za nesporazum. A na liniji autori Betona – čitaoci, te mogućnosti se rado i namerno fabrikuju i eventualno mogu da budu dovoljno dobra tema za specifičnu obradu. Produkcija nesporazuma se, doduše, pre svega obavlja kuloarski, ili što bi Ćira rekao – oralno, napismeno ređe, ali može da se nađe. Te “nesporazumalne’’ reakcije potekle su (navodim samo najzanimljivije) sa Instituta za književnost, od Gorana Petrovića, Marinka Vučinića, Mira Vuksanovića… (Nastavak…)