Poštovane dame i gospodo, dragi sugrađani i prijatelji,
Veoma sam počastvovan pozivom da u ovoj svečanoj prilici govorim o Kikindi i Kikinđanima. Nadam se da ću time bar donekle odužiti dug svom rodnom gradu. Jer, velika je istina da se svom zavičaju nikada ne možemo dovoljno odužiti.
Budući da govorim pred mojim uvaženim učiteljima i nastavnicima (pred kojima uvek ostajemo nesigurni đaci), nastojaću da se pridržavam zlatnog pravila antičke retorike, koje glasi: ustani da te svi vide, govori glasno da te svi čuju, govori kratko da te svi zavole.
Izložiću pet fragmenata o Kikindi. (Nastavak…)