Vi ste ovde: Arhiva » Hereticus 2005-1 » Intervju »

Poruke i pouke srpskog oktobra 2000. (2)

Gospođa Silvia Nadjivan, saradnik Politikološkog instituta u Beču, od aprila do avgusta 2003. godine boravila je u Beogradu i prikupljala građu za svoju disertaciju “Dobro planirana spontanost. Pad Miloševićevog režima kao inscenirana masovna demonstracija 2000. u Srbiji”. Tom prilikom ona je uradila kvalitativne, polustandardizovane intervjue sa tridesetak ličnosti iz političkog, naučnog, medijskog i kulturnog života Srbije. Glavna pitanja su se odnosila na uzroke koji su doveli do 5. oktobra 2000, na ulogu masovnih protesta i glavnih aktera u tim zbivanjima, na karakter i domašaj promena. Njen istraživački cilj bio je da iz perspektive različitih aktera prikaže smisao istorijskih zbivanja, a na osnovu autentičnog svedočenja – tzv. govorne istorije. Kao što se istorija menja, tako se menja i percepcija pisane istorije. U tom smislu ova zbirka razgovora je svojevrsni istorijski dokument, koji se u različitim vremenima različito percipira.
Svi prilozi koje objavljujemo u ovom i narednim brojevima u rubrici Intervju su u izvornom obliku u kome su bili izgovoreni. Nikakve sadržinske i stilske izmene nisu činjene, kako bi razgovori sačuvali dokumentarnu vrednost, autentičnost i spontanost komunikacije.
J.T.

KomentariNema komentara


Otvoreno i konsekventno protiv rata

Staša Zajović
Nevladina organizacija “Žene u crnom”
Beograd

• Zašto si osnovala “Žene u crnom”?
Ja sam bila aktivistkinja u bivšoj Jugoslaviji, u okviru Jugoslovenske feminističke mreže, koja je okupljala feminističke grupe iz Ljubljane, Zagreba i Beograda, kao i neke pojedinke iz Sarajeva i drugih gradova. Ali uglavnom se svodila na ta tri grada. Bila sam aktivistkinja i nekih drugih kulturno-političkih inicijativa u okviru disidentskog pokreta, novih socijalnih pokreta. Bilo je logično da se na početku rata, 1991. godine, priključimo novim inicijativama. Mirovne inicijative postojale su i pre “Žena u crnom” i ja sam bila aktivna od početka ’91, u nekim akcijama. Jedna od njih je bila u februaru ’91, kada je grupa nas feministkinja počela da protestuje protiv žena koje su branile JNA – Jugoslovensku narodnu armiju. One su organizovale miting pred tadašnjom Saveznom vladom, tj. Saveznim izvršnim većem u Palati federacije. To su bile žene iz Pokreta žena za Jugoslaviju. (Nastavak…)

KomentariNema komentara


Mit o nezavisnom novinarstvu

Zoran Mihailović
novinar, Beograd

• Vi ste 1987. godine počeli da radite kao novinar radija, a od 1997. ste na “Radio Indeksu”. Kako ste došli 1997. godine na “Radio Indeks”?
Ljudi koji su već radili sa mnom i osnivali “Radio Pingvin” 1991. godine, 1995. prešli su u “Indeks”, jer je tamo došlo do osipanja ljudi zbog nekog incidenta koji se desio… Došlo je do ranjavanja jednog našeg kolege. U to vreme, “Pingvin” je držao Đovani Di Stefano, poznati belosvetski prevarant. Umešan je on oko afere sa Arkanom. O tome se pričalo… Njegov čovek iz obezbeđenja se igrao pištoljem i upucao našeg vozača, tako da su se ljudi pokupili. 90% ljudi napustilo je “Radio Pingvin” u to vreme. Jedan broj ljudi je prešao na “Radio Indeks”. 1997, zvali su me da pređem i da pomognem što se marketinga tiče. Tako je došlo do mog prelaska u “Indeks”. (Nastavak…)

KomentariNema komentara