Jeremy McBride
profesor Međunarodnih ljudskih prava Univerzitet u Birmingenu
Rezime: Ovaj rad bavi se doprinosom koji međunarodni standardi mogu da proizvedu u rešavanju svojinskih sporova. On najpre razmatra stvarnu primenjivost jemstva svojinskih prava na ove sporove i u kojoj meri ono može stvoriti obavezu restauracije ili kompenzacije. Zatim istražuje ograničenja ljudskih prava koja pogađaju svaku restituciju gde god da nema obaveze da se ona izvrši, nego je učinjen politički izbor koji nju zahteva. Ovo uključuje potrebu uvažavanja interesa lica koje zahteva restituciju, kao i elemente prava na pravično saslušanje i zabranu diskriminacije. Sve to može potencijalno da ima značajan uticaj kako na sadržinu mera restitucije tako i na postupak za njihovu primenu. Sveukupne međunarodne norme o ljudskim pravima su do sada zahtevale samo ograničene promene u pristupu restituciji koji je prihvaćen. Uprkos tome, razrada tih elemenata dovela je do nešto jasnijeg okvira za bavljenje tim problemima u budućnosti.
Ključne reči: restitucija, denacionalizacija, kompenzacija, privatna svojina, svojinski interes, diskriminacija, ljudska prava, postkomunizam. (Nastavak…)
Vladimir Todorovicadvokat, Beograd
Rezime: Već skoro deceniju i po u Srbiji se diskutuje o denacionalizaciji, pojavilo se i nekoliko neoficijelnih nacrta zakona o denacionalizaciji, pretresana su moguća rešenja budućeg zakona, a naročito: kompatibilnost denacionalizacije i privatizacije, status i bonitet obveznika, položaj i legitimitet korisnika, pravna osnova denacionalizacije, modaliteti povraćaja i obeštećenja, kredibilnost obveznica u našim uslovima, dinamika restitucije i obeštećenja, položaj i status trećih lica, uključujući problem tzv. stečenih prava, postupak povraćaja imovine i obeštećenja, nadležnost organa, kao i brojna druga materijalnopravna i proceduralna pitanja od značaja za donošenje i primenu budućeg zakona. Prema iskustvima drugih, neophodni faktori za sprovođenje denacionalizacije su: politička svest, ekonomska moć, socijalna podrška, pravna regulativa i adekvatna organizacija države. Kada se svi ovi činioci steknu odjednom, moći će da se smatra da je pitanje restitucije i obeštećenja skinuto s dnevnog reda, te da je sve dalje stvar proceduralne tehnike i profesionalne rutine. Očigledno je, s obzirom na vidljivo kašnjenje, da Srbija nema vremena da čeka kumulaciju tih faktora, već treba da manifestuje političku odlučnost da reši pitanje denacionalizacije i da odmah privremeno zabrani dalji promet nacionalizovanih nepokretnosti i istovremeno pristupi evidenciji nacionalizovane imovine i donese Zakon o restituciji i obeštećenju.
Ključne reči: privatizacija, denacionalizacije, restitucija, evidencija nacionalizovane imovine, stečena prava, modeli obeštećenja postupak povraćaja imovine i obeštećenja, Zakon o restituciji i obeštećenju (Nastavak…)
Glava I: OSNOVNE ODREDBE
Predmet zakona
Član 1.
Ovim zakonom uređuju se uslovi, način i postupak vraćanja imovine i obeštećivanja za imovinu na teritoriji Republike Srbije koja je, ne poštujući ljudsko pravo na svojinu, iz ideoloških razloga oduzeta i pretvorena u opštenarodnu, državnu, društvenu ili zadružnu svojinu, u periodu od 9. marta 1945. godine do 4. novembra 1995. godine:
1) primenom propisa, na osnovu pojedinačnog pravnog akta donetog u skladu ili protivno tada važećim propisima, ili bez pojedinačnog pravnog akta;
2) na osnovu pravnog posla zaključenog bez slobodne volje vlasnika da se odrekne prava svojine ili ga ustupi;
3) bez pravnog osnova. (Nastavak…)
I. Ustavni osnov za donošenje zakona
Ustavni osnov za donošenje zakona sadržan je u odredbi člana 72 stav 1. tačka 4 Ustava Republike Srbije, prema kojoj Republika Srbija uređuje “svojinske odnose”.
II. Razlozi za donošenje zakona
Preuzimanje vlasti tokom Drugog svetskog rata, izvedeno pod maskom socijalističke revolucije, tražilo je svoje učvršćenje u prvim posleratnim godinama. Cena nije bila bitna, ni jedno ljudsko pravo nije bilo bitno.
Pored osnovnih prava, kao što su pravo na život i slobodu kretanja, pod udar je došlo i pravo na privatnu svojinu. Četrnaest godina i više desetina zakona bilo je potrebno režimu, da po odlasku okupatorskih jedinica sa ovih područja, sprovede prevođenje privatne svojine u druge oblike, neke do tad znane, a neke ne. Ponekad se radilo o potpunoj ličnoj samovolji, ponekad o ideološkim zabludama ili jednostavnom neznanju, ali posledica je bila ista – skoro potpuno uništenje dobrog domaćina. (Nastavak…)
Zlatko Stefanović
Fakultet za poslovno pravo, Beograd
Rezime: Nakon terminoloških napomena o pojmu denacionalizacija, autor je prikazao kratak istorijat imovinskih prava, kao i istorijat pokušaja denacionalizacije u Srbiji. Podrobno su obrađena pitanja pravne zasnovanosti, celishodnosti, jednakosti, pravičnosti denacionalizacije i sl. Autor zaključuje da priča o denacionalizaciji u Srbiji odavno nije više motivisana iskrenim željama za ispravljanje istorijskih nepravdi. Na srpskoj pozornici, ona je odavno samo jedno od oruđa za rušenje, odnosno osvajanje vlasti, za trgovinu obećanjima, prodaju intelektualnih usluga, privlačna fraza u izbornim kampanjama. Praksa voluntarizma i despotizma svake nove vlasti je već dovoljno dugo tradicija Srbije. Svaka nova vlast želi da piše istoriju ispočetka, od svog dolaska. Svaka nova vlast je vlast “diskontinuiteta” u odnosu na prethodnu. Iz ugla denacionalizacije, denacionalizacija je odlična prilika za mnogo velikih grešaka, koje će neka buduća vlast moći da napada skrećući pažnju sa svojih postupaka.
Ključne reči: restitucija, denacionalizacija, imovinska prava, pokušaji denacionalizacije u Srbiji, pravna zasnovanost denacionalizacije. (Nastavak…)