Vinko Vinterhalter
OTVORENO PISMO G. D. B. MITOVU, UREDNIKU BUGARSKOG LITERATUREN GLAS – SOFIJA
Dragi gospodine Mitov, Do pre dve godine bilo nam je tesno na ovoj zemlji, koja, srećom, nije tako mala ni neznatna kao globus na stolu, uz koga liričar zaneto sanjari. Već deset godina na balkonu čitavim generacijama noge vise u zraku. Već deset godina samo se stvaraju programi i nastavljaju balkanska lutanja.
Bilo je i takvih koji su u tim lutanjima tražili odista put i sudbonosni izlaz, lični i rase kojoj pripadaju. Pa kad ga nisu našli izvan ovog zapaljivog trougla zemlje, vratili su se da ga u najvećem požrtvovanju potraže još jedanput. Više i ne misle da je onaj “prvi” meridijan, što seče ugao Senata u Luksemburškom vrtu, jedna živa stvar. Neće ni da ulaze u proizvoljnost te linije i jedne opservatorije. (Nastavak…)