Kao da je u odbrani naše otadžbine mnogo šta zanemareno. Do sada se nismo brinuli o tome i posvećivali smo se samo poslu; ali poslednji događaji nam zadaju brige.Ja imam obućarsku radionicu na trgu pred carskom palatom. Tek što sam u svitanje otvorio radnju, spazio sam da su neki naoružani ljudi zaposeli ulaz u sve ulice koje se ovde stiču. Ali to nisu naši vojnici, nego očigledno nomadi sa severa. Na neki za mene neshvatljiv način oni su prodrli u prestonicu, koja je, međutim, veoma udaljena od granice. Tek, oni su u svakom slučaju tu; kao da ih je svakog jutra sve više. U skladu sa svojom prirodom, oni logoruju pod vedrim nebom, jer preziru zgrade za stanovanje. Bave se oštrenjem mačeva, šiljenjem strela, vežbanjem u jahanju. Od ovog mirnog trga, na kome je uvek krajnje brižljivo održavana čistoća, oni su napravili štalu. Mi, doduše, ponekad pokušavamo da istrčimo iz svojih radnji i da uklonimo bar ono najgore đubre, ali to biva sve ređe, jer ovaj napor je nekoristan, a osim toga, izlažemo se opasnosti da nas pregaze besni konji ili da nas povrede bičevi.
(Nastavak…)