Život za slobodu
Autor: Milan Milišić
“Samo se jedan čovjek rodio, samo jedan čovjek je umro na zemlji.
Tvrditi suprotno čista je statistika.” H. L. Borhes Ispisane jakim i nečitkim pismom djetinjstva dvije me slike vezuju za oslobođenje Dubrovnika.
Sjedim na tepihu nasred velike dnevne sobe – saloče, kako se to u Gradu zove – i igram se krpicama. Krpice su retaji koje mi je dala gospođ a Mici. To je ona teta što svako večer sjedi za šivaćom mašinom.
Ona je šnajderica. Ovo večer, međutim, koluti mašine miruju. Mirni su na neki osoben način i svi koji sjede u saloči, izuzimajući gospođu Mici i njenog muža koji se glasno prepiru. Prepiru se sad na njemačkom, sad na hrvatskom. Nitko se ne miješa u njihov razgovor, mada svi emocionalno njore kroza nj. (Nastavak…)
Kraljević i prosjak
Autor: Predrag Čudić
Gde je sada Milan Milišić? U svojim rukopisima? U zbirkama pesama, štampanim i neštampanim? U sećanjima prijatelja? U svojim bezbrojnim tragovima? U svojoj večnoj kući na Boninovu? Boninovo – Groblje kraj mora.
Za buduće đake najlakše će biti za pamćenje: Milan Milišić, Dubrovnik 1941-1991. Okruglo pedeset godina. Pola kalendarskog veka. Na početku svog životnog puta u doba Drugog svetskog rata, koji je u bratskoj ljubavi balkanskih, pretežno slovenskih plemena, ostavio neizbrisive tragove zla, nadaleko čuveno bratstvo-jedinstvo prolivene krvi, dvogodiš njem Milanu Milišiću je, samim čudom, spasao život jedan ustaški oficir kada je na pruzi Dubrovnik-Mostar, u Popovom polju, već bio otet od majke kako bi završio kao i toliki nevini u racijama maroderskih ratnih odmazdi i đavolskih sudova rata za preče pravo krvi i tla. Oficir se neki ustaški smilovao, te je vratio majci dete, dete mu se učinilo lepim. (Nastavak…)
Procesi, presude i ubistvo Milana Milišića
Autor: Dragoljub Todorović
U istoriji političkih, montiranih sudskih procesa, suđenja i progona za delikt mišljenja u Socijalističkoj Federativnoj Republici Jugoslaviji u periodu od 1945 – 1991. godine, pesnik Milan Milišić zauzima posebno mesto. Iako je mnogo stvaralaca osuđeno na robiju zbog umetnič kog dela za koja važe samo kriterijumi, merila i vrednosni sudovi iz domena književne kritike, estetike i suda čitalaca, slučaj Milana Milišića je specifičan, karakterističan i drugačiji. Ne postoji intelektualac, pesnik i uopšte čovek koji misli na ovim prostorima, čije stradanje bez krivice ima kontinuitet punih 50 godina, od rođenja 1941. do smrti 1991. godine, kao što je to slučaj sa Milanom Milišićem. (Nastavak…)