Valtazar Bogišić o narodnim pravnim običajima Južnih Slovena
Da ovde podsetimo da je Mihailo Konstantinović imao o ovom pitanju, da tako kažemo, unekoliko različit stav od stava B.S. Markovića. On je to mišljenje obrazložio još u članku o Bogišićevim idejama o narodnom i zakonskom pravu.1 Naime, on je tamo izneo svoje uverenje da će u našem dobu pravni običaji opstati, čak da će dobiti “bolju i potpuniju sankciju”. “Pošto sudija sudi po zakonu i pošto sudija ne priznaje običaju moć ukidanja ili menjanja zakona, to zainteresovane grupe (radnici, poslodavci, poslovni ljudi koji pripadnu jednoj poslovnoj grupi ili profesiji), kojima je stalo do njihovog običaja i koji žele da ga održe nasuprot zakonu, stvaraju svoje sudove. Zamena državnog sudije izabranim sudijom je jedna od odlika pravnog života našeg doba i način kojim se u potpunosti zajemčava život i nesmetani razvitak običajnog prava. Bogišić nije mogao predvideti način kako će se postavljeno pitanje rešiti na najinteresantnijem sektoru modernog običajnog prava (to jest prava poslovnih transakcija), ali je jasno video da se pitanje postavlja i pokušao mu dati teorijsko rešenje.” M. Konstantinović je, kako se uveravamo, bio odlučan da će običajno pravo produžiti da živi i u savremenom svetu, ali ga ne spominje kao običajno pravo svojstveno samo slovenskom etnicitetu, tačnije Južnim Slovenima, to jest ono običajno pravo o kome su sakupljali građu i proučavali ga Bogišić i Sreten Vukosavljević. On se ne izjašnjava o očuvanju starih pravnih običaja našeg seoskog patrijarhalnog društva u budućnosti. Ipak bi se, na osnovu onog što je o tome pisao, moglo zaključiti da su pravni običaji koji su živeli u južnoslovenskom narodu u Bogišićevo doba i po njemu, kao i po B. S. Markoviću, bili osuđeni da iščeznu pred naletom modernog života. No s ovim u vezi podsećamo da je i sam Bogišić bio svestan opasnosti da će pravni običaji u našem narodu koji su izražavali njegovu posebnost uskoro iščeznuti. To je, kako smo videli, i bio jedan od razloga zbog čega je sakupljanju građe o običajnom pravu na Slovenskom Jugu dao prvenstvo.2
Na osnovu svega o čemu je do sada bilo reči, sledi zaključak da je Valtazar Bogišić pravne običaje, najpre svih Slovena a kasnije samo Južnih Slovena, proučavao kao osoben izraz narodnog života, i to onog koji se održao (očuvao) iz prošlih vremena, kao neki relikt. Ove običaje koji su bili zajednički svim Južnim Slovenima (a neki od njih i svim Slovenima) on je shvatao kao osobeno narodno obeležje. Narodni duh, psihološke osobine narodne, zajedničko istorijsko i etničko poreklo3 – sve se to može, prema učenju istorijske i evolucionističke pravne škole, smatrati onim činiocem koji je delovao na stvaranje i očuvanje pravnih običaja. Bogišić je pristajanjem uz ovu školu krenuo u svoja istraživanja pravnih običaja koji su živeli u narodu. Građa koju je sakupio i koja ga je kao naučnika i pravnika zaokupljala čitavog života potvrđivala je njegovu osnovnu pretpostavku o koherentnosti naše južnoslovenske narodne zajednice.
U današnje vreme, međutim, postoji veoma izražena težnja da se proučavanje našeg naroda postavi na potpuno suprotnim osnovama. Danas se više traga za onim u čemu smo se razlikovali jedni od drugih, dok je Bogišić tragao za onim što nam je svima bilo zajedničko. Zbog toga se, imamo utisak, namerno zanemaruju neki rezultati njegovih istraživanja. Ali dokle se god budemo bavili pitanjima našega etniciteta – a što su Džoel Halpern (Joel Halpern) i Judžin Hamel (Eugen Hammel) smatrali da daje osnovno obeležje istraživačkim naporima u oblasti socijalne i kulturne antropologije i društvenih nauka u Južnih Slovena od Vuka Karadžića do Jovana Cvijića4 – dotle se rezultati do kojih je Bogišić došao svojim izučavanjima pravnih običaja i običajnog prava u Južnih Slovena ne mogu niti smeju zaobilaziti. Međutim, istraživanja etniciteta (narodnosti) su i dalje, kao što su bila i u nedavnoj prošlosti, ono za šta se naša nauka interesuje (i ne samo naša) – i to bez obzira da li se srpska, hrvatska, makedonska ili crnogorska narodnost dele jedna od druge ili ne. Etnicitetom se, kao što je poznato, bavilo, a bavi se i u naše vreme, više naučnih disciplina: etnologija, etnopsihologija, sociologija i so- cijalna i kulturna antropologija, koje su zajedno doskora činile umnogome jednu jedinstvenu nauku o našem narodu. Za tu našu nacionalnu nauku Bogišićeva izučavanja narodnog prava i pravnih običaja Južnih Slovena su od neprocenjivog značaja i u naše vreme, a biće to i u budućnosti. U stvari, njihova je vrednost neprolazna.
Aleksandar A. Miljković
VALTAZARA BOGIŠIĆ’S UNDERSTANDING OF LEGAL
CUSTOMS OF SOUTH SLAVS
Summary
Valtazar Bogišić became famous by studying the legal customs and custom law and everything he achieved in this field proved to be of importance for global science. In this article the author examines his study of unwritten law which was preserved by people and which was still applied during Bogišić’s life. The author believes that Valtazar Bogišić initially examined the legal customs of all Slavs and later those of south Slavs as a particular expression of national life which preserved as a relic from previous times. These customs, which were common for all south Slavs (and some of them for all Slavs), he understood as a particular national characteristic. The national spirit, psychological national characteristics, historical and ethnic origin – according to the historical and evolutionary legal school – all this may be understood as a factor which influenced the creation and preservation of legal customs. Bogišić, through supporting this school of thought, started his research of legal customs which were practised by the people. The results that he achieved in this research of national law and legal customs of south Slavs are of invaluable scientific importance, both today and in the future.
Key words: Valtazar Bogišić, national customs, legal customs, national spirit, Slavs, South Slavs, historical and evolutionary legal school.
- Nav. delo, str. 279. [↩]
- Uporediti navod iz Bogišićevog dela obeleženog u fusnoti 31. [↩]
- Bogišić se ne izjašnjava eksplicitno kako shvata pojam narodnosti, osim što je u pristupu svom Zborniku izložio Puhtino i Savinjijevo mišljenje o tome. [↩]
- Uporediti: Joel Halpern and Eugen Hammel, Observations on the Intellectual History of Ethnology and other Social Sciences, Comparative Studies in Society and History, XI, 1969, str. 21. U vezi s Vukom Karadžićem i Jovanom Cvijićem Halpern i Hamel navode i Bogišićevo ime, a naročito kao velikana koji je suštinski doprineo rasvetljavanju funkcionisanja sistema porodične zadruge u Južnih Slovena, ali i kao pisca Opšteg imovinskog zakonika. [↩]