OPTUŽNICA OKRUŽNOG JAVNOG TUŽILAŠTVA U VALJEVU
OKRUŽNOM SUDU
VALJEVO
Na osnovu čl. 44 st. 2 tač. 3, čl. 240-242 ZKP, Okružni javni tužilac u Valjevu uz dostavu krivičnih spisa KI-31/74 podiže sledeću
OPTUŽNICU
protiv
Okr. DRAGOLJUBA IGNJATOVIĆA, književnika iz Beograda, ul. Ščerbinova br. 5, rođenog 12.10.1936. godine u Bošnjanima, od oca Svetomira i majke Drage, rođene Andrić, Srbina, državljanina SFRJ, razvedenog, oca jednog deteta, završio III stepen Filološkog fakulteta, vojsku nije služio jer je oslobođen zbog bolesti, sa ličnim dohotkom od 2.600 n. din., neosuđivanog, u pritvoru kod ovog suda od 06.03.1974. godine. zbog toga što je 08.02.1974. godine u hotelu “Divčibare” na Divčibarama, na IV Zimskim filozofskim susretima koje je organizovalo Srpsko filozofsko društvo iz Beograda, Institut za filozofiju Filozofskog fakulteta u Beogradu i časopis “Filosofija” na temu “Kultura i revolucija”, u svom izlaganju, zlonamerno i neistinito prikazivao društveno-političke prilike u zemlji, osporavajući tok i tekovine revolucije, ulogu radničke klase i SKJ, osporavajući postojanje legalne građanske i stvaralačke slobode, predstavljajući vlast kao apsolutističku, a društveno-ekonomski trenutak kao stanje tavorenja, pa je tako u govoru na ovom skupu pred oko 60 učesnika istakao:
“… Naš razgovor danas, pada u naglašeno nezgodan čas; sav duhovni život naroda manipulantski je usmeren na rešavanje banalnih pitanja vlasti od danas do sutra; perspektiva ove današnje istorijske zbilje, voljom političkih upravljača biva stalno zadržavana na jalovoj i opasnoj tački akumuliranja kriza, koja pogoduje postojećoj političkoj vlasti, ali koja dovodi u pitanje opstanak kulture, onoga bez čega nema hleba ni vlasti…
… primitivna poljoprivreda, nerentabilna i nekonkurentna industrija, niska i sve niža produktivnost rada, inflacija, siromašno i dezorganizovano zdravstvo, devetnaestovekovni školski sistem, masovna nepismenost, masovna nezaposlenost, konjukturni izvoz radne snage, nerentabilni uvoz kapitala, vrtoglavo bogaćenje manjine, pauperizacija širokih slojeva stanovništva, hiperprodukcija kriminala i delikvencije, prostituisanje, korupcija, laž kao forma opštenja, falsifikat kao forma informisanja, tako stoje stvari, to nije ni kapitalizam ni socijalizam, to je prosto rečeno, jedno patvoreno tavorenje, bitisanje na samom dnu (postojeće, poluvarvarske) evropske civilizacije, sa tendencijom najvarvarskije alternative…
… u tom tavorenju imamo političku vlast apsolutno totalitarnu, nikom odgovornu…
… vlastodržačka birokratija budući da je tikva bez korena i da se zbog toga plaši svega i svačega, da reaguje na svaki šušanj, i budući da je osetila kako je klasno nagomilane protivrečnosti potiskuju ka ivicama istorijske pozornice, rešava da dâ zeleno svetlo samo onome u misli, i stvaralaštvu, što je ili bez snage ili apologetskog karaktera…
… mi živimo stvarnost poraženih socijalističkih revolucija, nalazimo se na granicama dva sveta, oba nemogućna: jednog kapitalističkog kojem je nemoguće da postoji i drugog socijalističkog, kome je nemoguće da se rodi…
… težnja našeg poslednjeg narodno-oslobodilačkog rata, prevashodno seljačkog, da se produži i preraste u socijalističku revoluciju (vlast narodnih veća, naoružano radništvo, ekonomska i politička jednakost građana, javnost rada svih službi bez izuzetka, izbornost činovništva, dogovorno planska privreda) – tako je temeljno anulirana da taj rat ima za nas, danas, isti skriveni značaj koji ima i Gupčev seljački ustanak, Timočka buna i bitke na Ceru i Kajmakčalanu…
… danas se naša stvaralačka inteligencija suočava sa političkom akcijom koja nastoji da joj oduzme javne, legalne, građanske i stvaralačke slobode; nećemo dramatizovati, organizovanom zlu koje nasrće sleduje organizovani otpor; ne bude li mogućan – sleduje pojedinačan otpor; zlu u svakom slučaju, sleduje otpor; dva su puta: ili legalna odbrana legalnih stvaralačkih sloboda ili carstvo ilegalne stvaralačke slobode, široki prostori podzemnog umetničkog delovanja; drugi put je, po svemu sudeći, neminovan, a pre a posle – on će se nametnuti…
… kada neko ljudstvo u određenom istorijskom trenutku dođe do bezizlaza ili do alarmantnog stanja opšte krize, koja se jedino može razrešiti najskupljom cenom žrtvovanja života ili gubljenja sloboda ili mnogim odricanjima od lične sreće, onda je za taj bezizlaz, za tu skupu cenu čupanja iz besmisla najviše kriv onaj ko najviše zna, a najviše zna, bez sumnje, inteligencija, prevashodno stvaralačka…,
čime je učinio krivično delo neprijateljske propagande iz čl. 118 st. 1 KZ. radi toga
P R E D L A Ž E M
Da se pred ovim sudom zakaže i održi glavna javna rasprava i na nju pozovu:
1. Okružni javni tužilac u Valjevu,
2. Okrivljeni Dragoljub Ignjatović koga na dan pretresa privesti iz prit
vora kod ovog suda,
3. Svedoci: dr Mihajlo Marković iz Beograda, ul. Vladete Kovačevića br.
12 i Igor Primorac iz Beograda, ul. Njegoševa br. 1,
4. Da se na pretresu pročitaju i kao dokaz upotrebe: izvorni tekst disku-
sije okrivljenog Ignjatovića u rukopisu, tekst diskusije skinut sa mag-
netofonske trake, kao i da se izvedu i preslušaju kao dokaz magneto-
fonske trake na kojima je snimljena diskusija okrivljenog Ignjatovića,
5. Predlažemo da se prema okrivljenom Ignjatoviću izrekne mera bez-
bednosti zabrane javnog istupanja iz čl. 61 KZ.