Vi ste ovde: Arhiva » Hereticus 2004-4 » Dosije o Gojku Đogu » Suđenje pravu na aluziju »

Reagovanje na suđenje

Stranice: 1 2 3 4

ZORANU GLUŠČEVIĆU, PREDSEDAVAJUĆEM UDRUŽENJA KNJIŽEVNIKA SRBIJE
B e o g r a d
Dana 29. maja 1981. godine uhapšen je pesnik Gojko Đogo, i biće mu suđeno zbog knjige pesama “Vunena vremena”.
Pesnika u zatvor nije strpala, kako je red, tajna policija na osnovu naloga javnog tužioca, već njegove kolege, književnici, i to oni isti koji su njegovu knjigu prihvatili kao valjanu, odobrili za štampu, i objavili. Izjavama da je knjiga otrovna, podmukla, neprijateljska, odvratna, kontrarevolucionarna i … knji­že­vnici su, reklo bi se, prosto primorali policiju da izvrši hapšenje i obavili sav posao javnog tužioca. Ostalo što će uslediti jeste stvar tehnike.
Pesnik je u zatvoru. Pesnik će biti osuđen. Na ovoj tački, proces već preu­­zima vlast, to jest – političari i politika. I čine strahotan presedan. Dešava se pr­vi put u istoriji druge, socijalističke Jugoslavije da pesnik zbog poezije bude uhap­šen, isleđivan, sudski gonjen. Prekoračena je granica koja se nije smela pre­koračiti.
Budući da je Gojko Đogo član Udruženja književnika Srbije, Udruže­nje je moralo učiniti tri jasna, odlučna poteza:
– Uputiti hitan zahtev nadležnim vlastima da pesnik bude smesta pušten iz zatvora.
– Obrazovati Sud časti i pred njega izvesti književnike koji su, preuzevši ingerencije policije i tužilaštva, ukaljali čast i dostojanstvo svoje profesije.
– Ustanoviti Komitet za zaštitu književnika od političko-policijskih pro­go­na. Staviti do znanja političarima i njihovoj državi da se akutna kriza… po­sto­jećeg u našoj zemlji ne može rešiti ni permanentnom represijom (kako se to do­sad činilo), ni otvorenim terorom (kako će se, sudeći po slučaju pesnika Đo­ga, možda pokušati). Upozoriti da narušavanje elementarnih normi državnog …, ustanovljenih u Evropi u toku dva poslednja veka, ozbiljno ugrožava legitimitet socijalističkih vlasti u našoj zemlji (borci za slobodu postaju tlačitelji i uzurpatori), i sam projekt socijalizma kao mogućno najpravednije i najslobodoumnije zajednice u istoriji čovečanstva. Predočiti da je potpuna, bezuslovna sloboda ja­vne reči svakog i svih (ko hoće, ko može, kako hoće, po savesti) prvi, ma i ri­zi­čan, korak udaljavanja od velikih nesreća kuda nas neke i … zle matice nose. Mno­goglasan i raznoglasan narod, stvaralački pokrenut, u većini je kadar da sa­čuva svoj integritet i živote svojih potomaka.
Udruženje književnika Srbije ova tri poteza nije učinilo, i nema nameru da ih učini. Ono se, njegovi članovi, i dalje drže oprobane licemerne devize ne či­niti ništa (dobro) a biti nešto.
Zbog toga je čast, s ovim danom, u ovom trenutku, prestati biti član Ud­ru­ženja književnika Srbije.
Ovim pismom, obaveštavam Vas da sam, u znak protesta i indignacije, do­neo odluku – da više ne budem član Udruženja književnika Srbije.
Zahtevam od Vas da s ovim pismom, koje je inače otvoreno, upoznate Predsedništvo i Skupštinu Udruženja književnika Srbije.
Kao dodatak, šaljem Vam pismo koje sam 4. juna 1981. godine uputio di­rektoru Instituta za književnost i umetnost u Beogradu, to jest – ustanovi u kojoj radim.
U Beogradu, 8. jun 1981, Dragoljub S. Ignjatović

UDRUŽENJU KNJIŽEVNIKA SRBIJE
Predsedavajućem PREDSEDNIŠTVA Zoranu Gluščeviću
Beograd,Francuska 7
Obraćamo vam se povodom najavljenog suđenja pesniku Gojku Đogu. Ukoliko do tog suđenja dođe, smatramo da je Udruženje i Predsedništvo oba­vezno da uzme u zaštitu svoga člana, književnika Gojka Đoga.
Pre svega, Predsedništvo bi moralo da oformi jedno radno telo koje bi i sudu i javnosti dalo jedno kompetentno tumačenje knjige “Vunena vremena”.
Kao što vam je poznato, članu našeg Udruženja sude zbog toga što je na­pisao jednu knjigu pesama. Smatramo da u ovom i u svakom sličnom slučaju Udruženje ne sme da dopusti da sudovi u ovoj zemlji budu oni koji odlučuju i prosuđuju književna dela i daju političke ocene njihovog “sadržaja”. Jer ako to tumačenje i ocenjivanje književnih dela bude prepušteno samo sudovima i no­vi­narima, onda je besmisleno da postoje katedre za književnost, književni kritičari, teoretičari i istoričari književnosti, pa i Udruženje koje nas sve objedi­njuje.
U Beogradu, 16. jun 1981. Članovi UKS:
Miroslav Jusić VišnjićNovica TadićŽivko TaleskiMarinko Arsić IvkovDragoslav MihailovićVladeta JankovićAntonije Isaković

Stranice: 1 2 3 4


Napišite komentar