Novi trovalentni model podrazumeva: 1. inkluzivno obrazovanje, 2. delimično inkluzivno obrazovanje i 3. specijalno obrazovanje. Dakle, pred učenikom sa ometenošću otvaraju se tri mogućnosti na svim obrazovnim nivoima od predškolskog do srednjeg, osim na nivou visokog obrazovanja, gde egzistira samo inkluzivni tip.
1. Inkluzivno obrazovanje podrazumeva potpuno uključivanje učenika sa posebnim potrebama u odeljenje i školsku klupu sa ostalim učenicima, uz obavezno pružanje dodatne i posebne podrške. Ova podrška se može organizovati na različite načine u zavisnosti od škole i njenih mogućnosti. Podrška se može ostvariti tako što se nastavnik svojim dodatnim obrazovanjem i treningom osposobljava da uz ostale učenike radi paralelno i sa onima koji imaju posebne potrebe. Ovakvo odeljenje obavezno treba da ima manji broj učenika. Drugi oblici podrške su: – uvođenje saradnika ili paralelnog edukatora koji je na časovima u odeljenju zajedno sa nastavnikom i pomaže učeniku sa posebnim potrebama; – izdvajanje ove dece na pojedinim časovima u manje grupe i dodatni rad sa njima; – povremeni individualni rad sa učenikom izvan odeljenja.
Za svakog učenika sa posebnim potrebama stručni tim škole, u koji je obavezno uključen i defektolog, na početku školske godine pravi individualni obrazovni plan i program. Učenik sa posebnim potrebama u inkluzivnom tipu obrazovanja sledi opšti školski program modifikovan i prilagođen njegovim obrazovnim potencijalima.
2. Delimično inkluzivno obrazovanje (mešovito) odvijaće se u dva oblika: a) u specijalnim odeljenjima redovne škole i b) posebnim odeljenjima u specijalnim školama. Specijalna odeljenja u redovnim školama ne bi kao u postojećem sistemu bila svedena samo na puko fizičko egzistiranje ili koegzistiranje uz ostala odeljenja, već se novom organizacijom plana i programa svake škole obezbeđuje zajedničko pohađanje nastave iz pojedinih predmeta (za to su naročito pogodni umetnički predmeti, fizičko vaspitanje itd.), kao i vannastavnih aktivnosti u školi (sekcije, kružoci, sportska takmičenja, priredbe). Pojedinim učenicima iz ovih odeljenja koji su uspešni iz određenih predmeta omogućava se pohađanje tih časova u redovnom odeljenju. Posebna odeljenja u specijalnim školama su svojevrsna priprema za prelazak u redovni sistem i tamo se organizuju kombinovani programi za zajedničku nastavu iz nekih predmeta i vannastavne aktivnosti u susednoj redovnoj školi.
3. Specijalno obrazovanje organizuje se u specijalnim školama po specijalnom kurikulumu ili programu. Izrađuju se: A (inkluzivni ), B i C kurikulum. Po C kurikulumu se može organizovati i specijalno obrazovanje u institucijama socijalne zaštite kao što su dnevni centri, ali i u ustanovama sa trajnim smeštajem.
Redovna škola mora se sistematski i podrobno pripremiti za nove funkcije i to: kadrovski, u pogledu opreme, učila, metodski i arhitektonski, a mora razvijati i takozvani inkluzivni etos ili etiku. U redovni, inkluzivni oblik obrazovanja moraju se bez diskriminacije uključiti sve kategorije učenika sa posebnim potrebama (kao što su, na primer, Romi), osim onih sa teškim ometenostima, koji se specijalnim školovanjem pozitivno diskriminišu, jer se na njihove posebne potrebe u specijalnom sistemu može adekvatnije odgovoriti zbog uske povezanosti specijalnog obrazovanja i rehabilitacije.
Specijalne škole se pretvaraju u svojevrsne centre za obrazovanje i rehabilitaciju, koji osim obrazovanja najteže kategorije ometenih zadobijaju i nove uloge, kao što je servisna uloga resursnog centra, odakle se privremeno distribuiraju specijalizovani defektolozi u redovne škole, gde postaju članovi stručnog tima, koji učestvuje, prati i evaluira obrazovanje ali i opšti napredak učenika sa posebnim potrebama. Dalje, specijalna škola preuzima obrazovanje odraslih osoba sa ometenošću, obrazovanje roditelja, pruža rehabilitacione usluge ne samo svojim učenicima već i susednim redovnim školama i umrežava se sa socijalnim partnerima iz lokalne zajednice, kao što su zdravstvo, tržište rada, centar za socijalni rad itd.
Ovaj model obrazovanja podrazumeva prilično radikalne promene postojećeg sistema obrazovanja i njegova primena bez prelaznog perioda stvorila bi mnoge teškoće, pre svega u redovnim školama koje nisu pripremljene za kvalitetno obrazovanje dece sa posebnim potrebama.
Nije prihvatljivo blokiranje promena pod izgovorom da nismo spremni za korenitu promenu sistema obrazovanja. Zato uvođenje novog modela traži prethodnu dobru pripremljenost svih segmenata sistema, postupnost sa pilot-školama i odeljenjima, koja će pokazati prednosti i mane novih oblika rada i tako usmeravati korekcije modela.
Nova reformisana škola uveliko uključuje roditelja kao partnera u obrazovanju, podrazumeva novi način rada dosadašnje komisije za razvrstavanje, reformu Defektološkog fakulteta od njegovog naziva do izmene programa studija, evaluaciju napredovanja učenika, kao i evaluaciju rada nastavnika i drugih obrazovnih faktora, novu izdavačku politiku itd.
Šta je urađeno i šta treba uraditi na reformi obrazovanja osoba sa posebnim potrebama Sve aktivnosti koje su do sada preduzete, kao i one koje predstoje u vezi sa reformom u ovoj oblasti, mogu se podeliti u četiri segmenta: 1) izrada strategije reforme obrazovanja učenika sa posebnim potrebama; 2) obezbeđivanje institucionalnog i zakonskog okvira za sprovođenje reforme; 3) priprema škola, kadrova, kurikuluma, reforma Defektološkog fakulteta, priprema društvenog okruženja i javnog mnjenja i slično; 4) implementacija novog modela obrazovanja u praksi sa prelaznim periodom mestimične primene, pilotiranja itd.
1. U okviru prvog segmenta do sada je urađeno sledeće: Završena je izrada koncepcije i strateških pravaca reforme prema knjizi Reforma obrazovanja učenika sa posebnim potrebama (MPSRS, februar 2004.), kako je usvojeno na Savetu za reformu 2004. Razrađena je reformska koncepcija za predškolsko obrazovanje, za osnovno i srednje obrazovanje, za visoko obrazovanje i obrazovanje odraslih. Takođe je izrađen dokument o obrazovanju kadrova za rad sa decom sa posebnim potrebama i dokument o razvoju pozitivnih stavova i tolerancije u školi i društvu. Savet za prava deteta vlade Republike Srbije je u okviru Nacionalnog plana akcije za decu u Srbiji do 2010. dao predloge u vezi sa unapređenjem položaja dece koja spadaju u kategoriju sa posebnim potrebama, a vlada je takođe strategijom za smanjenje siromaštva predvidela i mere u oblasti obrazovanja dece sa posebnim potrebama.
U ovom segmentu treba da se u okviru strategije za reformu obrazovanja lica kojima je potrebna posebna društvena podrška još razradi plan sa implementacionim koracima, budžetom i studijom izvodljivosti.
Treba razraditi koncepciju reforme specijalne škole i sačiniti specijalni kurikulum sa A, B i C programom za svaki oblik ometenosti, kao i modifikaciju nacionalnog kurikuluma za inkluzivno obrazovanje.
2. U okviru drugog segmenta stvaranja zakonskog i institucionalnog okvira urađeno je sledeće: U junu 2003. izglasan je novi zakon o sistemu osnovnog i srednjeg obrazovanja, koji je otvorio vrata redovnog obrazovanja deci sa posebnim potrebama. Dalje, formiran je Centar za obrazovanje lica kojima je potrebna posebna društvena podrška, koji uz Ministarstvo prosvete treba da bude nosilac ove reforme. Formiran je NAFOS (Nacionalni forum obrazovanja za sve). Ministarstvo za socijalna pitanja sačinilo je nacrt pravilnika o komisiji za procenu, praćenje i usmeravanje dece ometene u razvoju, koji je moderno koncipiran na bazi socijalnog modela ometenosti. Ekspertska grupa je obrazovala Dokumentacionoinformativni centar, koji već poseduje preko 100 naslova iz oblasti inkluzije i obrazovanja dece sa posebnim potrebama, zatim dokumentaciju o reformi, statističke podatke, zaključke sa skupova, video prezentacije i prezentacije na vebsajtu MPS.
U okviru ovog segmenta treba da se izradi novi zakon o obrazovanju osoba kojima je potrebna posebna društvena podrška ili širi zakon koji će regulisati sve oblike društvene brige i podrške ovim licima, gde će obrazovanje biti samo jedan segment. Potrebno je doneti i niz podzakonskih akata i pravilnika (na primer, o normativu prostora, opreme, stručne spreme). Potrebno je takođe da novoosnovani Centar za obrazovanje preraste u Centar za brigu o ovim licima, gde bi se kreirala i vodila objedinjena i koordinirana socijalna, zdravstvena, obrazovna, finansijska i zakonodavna politika vezana za ova lica, kao što je to planirano strategijom za smanjenje siromaštva vlade Republike Srbije.
3. Treći segment, koji podrazumeva pripremu škola, kadrova i šireg društvenog okruženja i javnog mnjenja, obuhvata realizovane sledeć e aktivnosti: Dva edukativna seminara za nastavnike, učitelje, vaspitač e i defektologe. Ti seminari predstavljaju prvi korak u seriji seminara i pripreme obrazovnih kadrova za rad u novoj školi po meri deteta. Ekspertska grupa je organizovala dve velike konferencije, dva okrugla stola, jedan radni seminar i brojna istupanja na tribinama, u medijima i u diskusijama sa stručno-naučnom javnošću i drugim zainteresovanim faktorima.
MPS je na RTS-u pokrenulo seriju spotova povodom Međunarodnog dana invalida u decembru 2003.
U okviru ovog segmenta treba da se sačini registar lica kojima je potrebna posebna društvena podrška, koji će biti anoniman ili šifriran, da se izradi plan za pripremu škola, direktora, nastavnika, školskih stručnih službi, školskog osoblja, roditelja, učenika sa posebnim potrebama i drugih učenika, kao i širokog javnog mnjenja za promene u obrazovanju i promenu negativnih socijalnih stavova prema licima sa posebnim potrebama. Treba pristupiti promeni naziva i reformi studija na Defektološkom fakultetu, ali i proširivanju znanja budućih učitelja, vaspitač a, nastavnika, psihologa, pedagoga, socijalnih radnika tokom njihovog formalnog obrazovanja.
4. U okviru četvrtog segmenta, koji se odnosi na implementaciju novog modela obrazovanja, urađeno je sledeće: Na javnom konkursu MPS-a odabrana su četiri projekta koji uvode pilotiranje inkluzivnog obrazovanja kao i nove oblike rada u specijalnoj školi. Dva od ovih projekata se već realizuju.
Preostaje da se nakon opsežne pripreme svih segmenata i prelaznog perioda od 2-3 godine masovno krene u implementaciju novog modela obrazovanja lica kojima je potrebna posebna društvena podrška.
Ovom reformom Srbija bi uradila mnogo na unapređenju obrazovanja i života lica sa posebnim potrebama i načinila bi značajan iskorak u humanizaciji i demokratizaciji društva, a samim tim i značajan korak ka integraciji u Evropu.*
Radim u OS sa pripremnim grupama.Nisam prosla ni jedan seminar niti bilo kakvu edukaciju za rad sa decom ometenom u razvoju.Interesuje me da li mi mogu bez moje saglasnosti upisati u pripremnu grupu dete sa posebnim potrebama iako nisam strucna za rad sa takvom decom?Da li mi mogu direktor,psiholog i logoped iz moje skole narediti da moram raditi sa takvom decom i pod kojim uslovima?U skoli nemamo program o inkluziji niti izvestaj komisije o upisu deteta,samo izvestaj lekara,a i pomenuti strucni saradnici se uopste ne ukljucuju u rad grupe tj.u neposredni rad sa deteto sa posebnim potrebama dok je grupi.
Unapred hvala,samo ne znam gde mogu procitati odgovor.Molila bih ako nije problem da to ucinite preko moje E-mail adrese
Kako je strasno po dete sa smetnjom u razvoju,kada ga “veliki” strucnjaci sutkaju s noge na nogu pod motom inkluzije.Zao mi je sto se nasi ucitelji usudjuju da kazu da se sa autisticnim detetom bave iz hobija.Slusajte strasno.Ja sebi dajem za pravo da svima koji improvizuju jednu nauku i svima koji se ne mesaju u svoj posao i svoju struku,vec zabadaju nos u tudje dvoriste,PRIKOCE,te dozvole da se ozbiljne nauke i ozbiljni profesionalci bave svojim i te kako odgovornim i ozbiljnim poslom……….