Konačno, Srbija i Crna Gora podržala je predlog EU, Meksika i Indije da formulacija o ostvarivanju ekonomskih, socijalnih i kulturnih prava u skladu sa maksimalnim raspoloživim resursima i po potrebi, u sklopu međunarodne saradnje, preuzeta iz Konvencije o pravima deteta, bude uneta u ovu Konvenciju. No delegacija Srbije i Crne Gore predložila je da ova odredba bude uneta u tekst člana 4, koji govori o opštim obavezama. Sličan stav o predlogu EU, Meksika i Indije zauzele su i Australija, Južna Afrika, Kina, Norveška, Ruska Federacija, pa je u sledećem čitanju člana 4. razmatran i ovaj predlog o progresivnom ostvarivanju ekonomskih, socijalnih i kulturnih prava. Sama delegacija Holandije, predsedavajućeg EU, tokom rasprave o članu 4. zahvalila se Srbiji i Crnoj Gori na podršci povodom predloga o progresivnom ostvarivanju ekonomskih, socijalnih i kulturnih prava i prihvatila sugestiju da se to pitanje uredi u sklopu člana 4. Konvencije. Tokom rasprave o članu 4. nacrta Konvencije, delegacija Srbije i Crne Gore ponovo je izrazila svoju podršku predlozima EU, osim u pogledu odeljka (d) stava 1, jer je tu EU predložila da se nacrt Radne grupe suzi i da se predvidi sprečavanje samo akata diskriminacije osoba sa invaliditetom a ne svih akata koji nisu u skladu sa Konvencijom (kao što je to predložila Radna grupa). Srbija i Crna Gora podržala je predlog EU za objedinjavanje članova 4. (o opštim obavezama države), 5.
(o podizanju nivoa svesti o osobama sa invaliditetom) i 7. (o nediskriminaciji i ravnopravnosti osoba sa invaliditetom).
Prilikom drugog kruga rasprave o članu 6, o prikupljanju podataka o osobama sa invaliditetom, delegacija Srbije i Crne Gore podržala je predlog EU, uz novozelandski amandman da se tekst pojednostavi i veže za član o nadzoru nad sprovođenjem Konvencije.
Tokom drugog kruga rasprave o članu 7. Konvencije, o nediskriminaciji i ravnopravnosti osoba sa invaliditetom, delegacija Srbije i Crne Gore podržala je predlog EU kojim se daju definicije direktne i indirektne diskriminacije, razumnih adaptacija, specijalnih mera, uz kanadske amandmane.
Apostrofirala je pitanje razumnih adaptacija kao suštinsko pitanje za osobe sa invaliditetom i ukazala na činjenicu da, ako Konvencija igde zbog specifič nosti materije treba da postavi presedan u međunarodnoj jurisprudenciji ljudskih prava, onda je upravo pitanje razumnih adaptacija materija gde treba postaviti takav presedan. Srbija i Crna Gora zahvalila se i delegaciji Meksika na ukazivanju na činjenicu da su ravnopravnost pred zakonom, priznanje pravne i poslovne sposobnosti različita pitanja koja treba da budu uređena posebnim članovima.
Iako je naziv člana 9. Nacrta Konvencije u tekstu Radne grupe “Jednako priznanje pred zakonom”, ovaj član se pre svega fokusira na pitanje priznavanja poslovne sposobnosti. Srbija i Crna Gora je tokom debate, posle neformalnih konsultacija sa delegacijom Kanade, predložila spajanje tekstova predloga EU i Kanade. Srbija i Crna Gora takođe je podržala predlog Meksika da osobe sa invaliditetom imaju ne samo jednaka prava, već i obaveze, sugerišući unošenje ove odredbe u predlog EU. Predlog EU polazi od pretpostavke poslovne sposobnosti osoba sa invaliditetom, ali ova se ipak, u zakonom predviđenim slučajevima i u odgovarajućem postupku uz pravne garancije, može oduzeti. Kanadski predlog dalje elaborira koncepciju asistencije licima sa invaliditetom kojima je potrebna asistencija u ostvarivanju poslovne sposobnosti. Tokom debate delegacija Holandije zahvalila se Srbiji i Crnoj Gori na podršci predlogu EU i prihvatila sugestiju o spajanju predloga EU i Kanade. Ovaj predlog podržale su i druge države. Trinidad i Tobago je podržao predlog Srbije i Crne Gore o uključivanju meksič kog predloga o jednakim obavezama osoba sa invaliditetom u tekst predloga EU.
Tokom rasprave o članu 10. Nacrta Konvencije, o slobodi i sigurnosti ličnosti, delegacija Srbije i Crne Gore podržala je predlog EU o preformulisanju teksta Radne grupe kako bi se učinilo nezakonitim svako arbitrarno lišavanje slobode koje se ne zasniva na zakonu, uključujući i prisilno smeštanje osoba sa invaliditetom u ustanove.
EU dalje predviđa da lišavanje slobode ne može da se vrši isključivo po osnovu invalidnosti i propisuje pravne garancije za osobe sa invaliditetom lišene slobode. Srbija i Crna Gora takođe je podržala predloge Novog Zelanda kojima se detaljnije uređuju pravne garancije i Kanade o nadoknadi za lica sa invaliditetom koja su nezakonito bila lišena slobode. Delegacija Srbije i Crne Gore pozdravila je i predloge Čilea i Kostarike usmerene na uređivanje režima izdržavanja lišenja slobode za osobe sa invaliditetom za koje je nadležni organ već doneo odluku o lišavanju slobode.
Prilikom drugog kruga rasprave o članu 12. Nacrta Konvencije, o nasilju i zlostavljanju osoba sa invaliditetom, delegacija Srbije i Crne Gore podržala je predlog EU da se tekst učini fokusiranijim prebacivanjem jednog deklaratornog dela 1. stava u preambulu.
Srbija i Crna Gora takođe je podrž ala predloge da se u listu nedozvoljenih postupaka koji ugrožavaju osobe sa invaliditetom unesu napuštanje (predlog Republike Južne Koreje), mentalno i fizičko zlostavljanje (predlog Meksika) i ekonomska eksploatacija (predlog Novog Zelanda). Što se tiče predloga Kenije da se ovim članom uredi i pitanje oružanog sukoba, delegacija Srbije i Crne Gore iznela je stav da ovo pitanje treba urediti nekim drugim odredbama Konvencije, recimo u preambuli i predložila kompleksno sagledavanje problema u svetlu Ženevskih konvencija i drugih akata humanitarnog prava. Sličan stav o oružanom sukobu iznela je i delegacija SAD.
Tokom drugog kruga rasprave o članu 13. Nacrta Konvencije, delegacija Srbije i Crne Gore podržala je u načelu tekst Radne grupe, uz predložene amandmane EU u stavu (a) – službene umesto javne informacije; Novog Zelanda u stavu (b) – raznovrsni a ne alternativni oblici komunikacija; Novog Zelanda i Trinidada i Tobaga u stavu (c) – obrazovni programi o različ itim oblicima komuniciranja neće biti pruženi samo osobama sa invaliditetom, već i njihovim porodicama i svim licima koja žele da komuniciraju sa ovim osobama.
Prilikom drugog kruga rasprave o članu 14. Nacrta Konvencije, delegacija Srbije i Crne Gore podržala je u načelu tekst Radne grupe, uz predlož ene amandmane EU u stavu 1 (mešanje u privatan život, umesto u privatnost; i Argentina je podnela istovetan amandman); Meksika u stavu 2(a) – proširivanje teksta pominjanjem mešanja u privatni život osoba sa invaliditetom, pored apostrofiranja bračnog i porodičnog života; i Tajlanda i Novog Zelanda u stavu 2(c) – očuvanje plodnosti osoba sa invaliditetom.
Delegacija Srbije i Crne Gore takođe je podržala predlog EU da se tekst odeljaka (d) i (e) stava 2 pretvori u zasebne nove stavove 3 (o pružanju podrške osobama sa invaliditetom u vršenju roditeljskih i srodnih prava – usvojenje, starateljstvo i sl.) i 4 (invalidnost ne može biti isključivi razlog za odvajanje dece od roditelja, staralaca, usvojilaca, koji su osobe sa invaliditetom), apostrofirajući usvojeni standard poštovanja najboljeg interesa deteta.
Delegacije Meksika, Kine i Vijetnama podnele su odvojene predloge o novom članu 24 bis o međunarodnoj saradnji. Predlog Meksika bio je izuzetno detaljan. Delegacija Srbije i Crne Gore pridružila se stavovima EU, Novog Zelanda, Kanade, Norveške i SAD da je sprovođenje Konvencije pre svega obaveza svake pojedinačne države i da odredbe o međunarodnoj saradnji ne bi smele biti previše detaljne.
Srbija i Crna Gora podsetila je da je pitanje međunarodne saradnje već pokriveno odredbama preambule i novousvojenog predloga opštih obaveza kojima se predviđa progresivna realizacija ekonomskih, socijalnih i kulturnih prava u skladu sa maksimalnim raspoloživim resursima i po potrebi u sklopu međunarodne saradnje.
Tokom druge nedelje zasedanja Ad hoc komiteta državne delegacije vodile su neformalne pregovore o članovima 4, 5, 6. i 7 Nacrta Konvencije.
Tokom usaglašavanja mnogih predloga vezanih za član 4. o opštim obavezama, prvo je razmatrana inicijativa da se u tekst unese odredba o progresivnom sprovođenju ekonomskih, socijalnih i kulturnih prava. U skladu sa predlogom koji je podnela tokom rasprave o članu 2. bis nacrta, Srbija i Crna Gora podržala je ovaj predlog, uz formulaciju sličnu formulaciji iz Konvencije UN o pravima deteta. Potom je koordinator predložio da se odredbe o razvoju istraživanja novih tehnologija, koje se ponavljaju u članovima 13 (o slobodi izražavanja i komuniciranja), 19 (o pristupačnosti), 20 (o ličnoj mobilnosti) Nacrta konsoliduju i unesu u opšte obaveze, radi pojednostavljenja teksta i izbegavanja nepotrebnih ponavljanja i preklapanja. Koordinator Makkej je dao sličan predlog i u odnosu na učešće organizacija osoba sa invaliditetom, koje se ponavlja u pojednim stavovima članova 5 (o podizanju nivoa svesti), 6 (o prikupljanju podataka i statistici), 18 (o učešću u političkom i javnom životu), 19 (o pristupačnosti) i 21 (o zdravstvenoj zaštiti i rehabilitaciji). Ovaj predlog su učesnici u debati listom podržali, s tim što je Indija predložila da se pored osoba sa invaliditetom apostrofira i učešće porodica osoba sa invaliditetom.
EU, Meksiko, Norveška nisu podrž ali indijski predlog, ističući da Konvencija treba da se fokusira na osobe sa invaliditetom. Srbija i Crna Gora podržala je stav ovih država, konstatujuć i da su članovi porodica osoba sa invaliditetom ionako već uključeni u mnoge od organizacija osoba sa invaliditetom.