S druge strane, proces ne treba da se završi na administrativnoj decentralizaciji, koja je neophodna, ali ne i dovoljna. Bolja zaštita i unapređ enje položaja lica sa posebnim potrebama mora značajnim delom da bude i kreirano na lokalnom nivou, uz puno učešće nevladinog sektora i udruženja osoba sa invaliditetom. Ove dve grupacije bi istovremeno morale da preuzmu i implementaciju, umesto stvaranja nekih novih državnih službi. Osim toga, na lokalnom nivou bi se moralo i u ovom domenu težiti integralnoj zaštiti i povezivanju svih relevantnih aktera iz oblasti socijalne i zdravstvene zaštite, obrazovanja, medija, kulturnih institucija i sl. Lokalno angažovanje svakako pruža mogućnosti i za veće aktiviranje privatnog sektora i za lakše prikupljanje sredstava za neke konkretne akcije. Sledeći važan preduslov je formiranje adekvatne baze podataka o licima sa posebnim potrebama i formulisanje načina na koji će se ona sistematski voditi, što se svakako mora postaviti u okviru zdravstvenog sistema. Bez ovakve evidencije nemoguće je sistemsko bavljenje poboljšanjem položaja lica sa posebnim potrebama, prevencijom, planiranjem, pa čak u nekim domenima ni značajnije menjanje zakonskih rešenja. Bez ovakve evidencije ne mogu se znati ni budžetske implikacije pojedinih promena. Pored redovnih evidencija, potrebno je vršiti i periodična istraž ivanja, kako radi utvrđivanja materijalne pozicije i prepreka za integraciju lica sa posebnim potrebama, tako i radi evaluacije postojećih službi i programa podrške.
Za pojedine vrste prava takođe je neophodno definisati njihovu prirodu i razgraničiti pitanje osiguranja i budžetskih prava. Da li smo kroz sistem obaveznog penzijsko-invalidskog prava osigurani i na tuđu negu i pomoć, ili bi to pravo trebalo prebaciti na budžetski sistem? Da li iznos prava treba da se razlikuje u zavisnosti od vrste medicinskih indikacija, strukture domaćinstva u kojem lice sa posebnim potrebama živi, socijalnog položaja domaćinstva i sl.? Da li je tuđa nega i pomoć kao pravo zapravo materijalna podrška domaćinstvu ili je zaista namenjena tuđoj nezi i da li je onda treba isplaćivati u novčanom vidu ili treba organizovati pružanje tuđe nege? Da li je za pojedine vrste hendikepa moguće razviti sistem personalnih asistenata i u kojoj meri bi se on mogao oslanjati na volonterske grupe? Da li može da se uvede obavezan “socijalni staž”? Drugim rečima, da li lica sa posebnim potrebama naknadu za tuđu negu i pomoć troše na hleb, lekove ili na tuđu negu? Da li u sistemu socijalne zaštite lica sa posebnim potrebama treba da imaju drugi iznos cenzusa prilikom ostvarivanja prava na materijalno obezbeđenje porodice? Za odgovore na ova pitanja potrebno je sačekati rezultate nekih od projekata na kojima se već radi, ali i pokrenuti nove.
Najzad, jedan od preduslova je obezbeđenje materijalnih sredstava.
U tom kontekstu važno je doneti nov zakon o igrama na sreću, koji bi trebalo da obezbedi znatno veća sredstva za finansiranje organizacija i udruženja osoba sa invaliditetom i projekata koji treba da poboljšaju položaj lica sa posebnim potrebama. Takođe, osim prava na materijalne nadoknade, koja prema svojim mogućnostima mora da finansira država, za finansiranje većeg broja aktivnosti može da se traži podrška međunarodnih organizacija i stranih donatora, uključivši i tehničku pomoć.
Kao što je već ukazano, potrebno je formulisati i strategiju za uključ ivanje privatnog sektora u finansiranje pojedinih aktivnosti u ovom domenu.
Budžetska potrošnja, kako na nacionalnom tako i na lokalnom nivou, mora biti takođe uključena u proces evaluacije i monitoringa.
Naravno da nije lako utvrditi koliko se budžetskih sredstava ukupno troši u okviru zdravstva, obrazovanja, socijalne zaštite, penzijskog sistema i drugog za lica sa posebnim potrebama, ali bez tih podataka, i bez uporednih podataka sa drugim zemljama, nećemo moći da odgovorimo ni na pitanje da li je to dovoljno ili nedovoljno i koliki deo društvenog proizvoda trošimo u odnosu na druge, niti da li je ta potrošnja zadovoljavajuć a po svojoj strukturi.
Važan preduslov u poboljšanju položaja i bolje zaštite lica sa posebnim potrebama je puno učešće ovih lica i njihovih organizacija u svim fazama procesa i u naporima koje država čini u ovoj oblasti.*
Gordana Matkovic PRECONDITIONS FOR THE REFORM OF THE PROTECTION SYSTEM FOR PEOPLE WITH SPECIAL NEEDS Summary The author deals with the changes in the status of persons with special needs made during the last three years and presents presumptions for further improvement of status of people belonging to this population. Disability pension and allowance for other person’s assistance have been raised, disabled people’s organizations financing has started on regular basis as well as local project financing. As for the provisions of legislations, the double rise in amount of rights to allowance for other person’s assistance for subsidized beneficiaries was determined, the draft bills of the law against discrimination of persons with special needs and the persons with disabilities employment law were made. The act that would essentially alter the way the commission for classification of children with special needs work, was prepared. A considerable amount of wheelchairs, hearing aids, computers etc. were provided through smaller humanitarian actions.
Within the poverty reduction strategy, a special chapter was dedicated to the poverty reduction among people with disabilities, while the Council for the issues of people with disabilities was established at the Government level. Formulating the strategy of state for improvement of status of persons with special needs and adopting the multi-sector approach to this problem is the first presumption for improvement of status of persons belonging to this population. In addition to health care and social protection, the issue of employment, education, respecting human rights, finances, tax reduction, housing, barrier elimination, awareness development about needs and problems of this population, are of extreme importance as well.
Key words: persons with special needs, social protection, provisions of legislations, multi-sector approach.
* Stručna rasprava “Reforme i lica sa posebnim potrebama”, koju je organizovao Fond za unapređenje demokratije “Ljuba Davidović”, Beograd, 23.
mart 2004.
Molim Vas da mi odgovorite na sledece pitanje:
Nalazim se u radnom odnosu na neodredjeno vreme, posedujem resenje o trajnom starateljstvu nad rodjenom sestrom nakon majcine smrti. Da li sam zasticena po Zakonu o zastiti invalida sto se tice radnog odnosa tj. da li moze moj poslodavac da mi da otkaz, imajuci u vidu navedenu cinjenicu?
Hvala,