Vi ste ovde: Arhiva » Hereticus 2004-2 » Istraživanja »

“Ne osećam se krivim” - jedan pogled na sudski proces generalu Dragoljubu Mihailoviću

Stranice: 1 2 3

Minić je znao i da se naljuti: – Šta ste Vi zvali sovjetskom republikom? – Prostore koje ste vi držali. – Nisam ja držao, to su držali partizani! Kada je Mihailović pričao o Rakovićevoj borbi protiv dobrovoljaca u Čačku, Minić ga je vratio na drugu temu: “Vratimo se na četvrtu ofanzivu”. Ponekad Minić nije mogao na vreme da reaguje, pa je postavljao pitanja koja nisu imala veze sa optužbom. Kada je Mihailović počeo da priča o tome kako Z. Ostojić nije poštovao njegova naređenja iz 1944. godine, Minić je reagovao: “Preći ću sada na drugu stvar. Kad je Birčanin umro?” U jednoj situaciji, Minić se nije snašao. Kada je Mihailović pričao o napadu partizana na jedinice JVUO kod Užica u jesen 1943. godine, Minić je odgovorio: “Ja Vam sada u Vašem dugačkom zapisniku ne mogu da nađem šta ste Vi sve pričali. Moram preći preko toga. Ne mogu da nađem. Da pređemo na drugo. Kad je kod Vas došao Živko Topalović?” Kad bi Mihailović ponovo pokušavao da govori o borbama protiv Nemaca, predsednik suda bi rekao: “Optuženi Mihailoviću, sud Vas opominje da budete iskreni, a to bi bila i jedna od olakšavajućih okolnosti”.
Mihailoviću nije dozvoljeno ni da priča o savezničkim misijama u njegovom štabu, posebno američkim: “To nema veze sa predmetom i ne obuhvata ovaj period. Apsolutno sada, u ovom periodu, to nema veze sa predmetom”. Kada je četvrtog dana suđenje (13. juna) Mihailović tražio da se jedan navod iz optužbe dokumentuje, dobio je sledeći odgovor od M. Đorđevića: “Trebalo je da Vi pred sudom potpuno iskreno kažete šta znate, a ne da kažete: ako Vam se podnesu dokumenta”. Minić je insistirao čak i na tome da su četničke jedinice sa Nemcima izvele desant na Drvar. Ponekad je tužilac umeo da bude i “duhovit”. Kada se Mihailović požalio na svoje zdravlje, dobio je odgovor: “Ja mislim da ste Vi zdraviji od mene”. Mihailović nije želeo da priča o svojoj bolesti u zatvoru, a nije mu dozvoljeno ni da bilo šta kaže o hapšenju: “Branilac Joksimović: – Da li biste mogli da nam kažete nešto o Vašoj bolesti posle Vašeg pada u zatvor? – Hvala Vam, ja smatram da to nije potrebno. Tužilac: – To odbrana hoće da Vas napravi ludim. Branilac Joksimović: – Molim Vas, još samo jedno pitanje. Odbranu mnogo interesuje kako ste Vi zapali u zatvor? Predsednik: – To sud ni najmanje ne interesuje. Ukoliko interesuje odbranu, neka potraži sastanak sa optuženim, pa će im on to objasniti.” Kada je Joksimović tražio da Mihailović objasni prirodu borbe protiv partizana i karakter građanskog rata, usledila je intervencija predsednika suda: “Vi ste vrlo komplikovano pitanje postavili optuženom i Vi ste u samoj stvari zbunili optuženog”. Kada je Joksimović postavljao pitanja o antiosovinskom otporu, M. Đorđević je dao kraći odmor zbog “umora optuženog”, a kad je, u nastavku, Joksimović želeo da završi razgovor, oduzeta mu je reč. Advokat Joksimović je 19. juna po drugi put tražio da se kao svedoci odbrane pozovu devet američkih oficira koji su bili u Mihailovićevom štabu 1944. godine. Od Minića je dobio sledeć i odgovor: “Zar mogu svedoci iz inostranstva svedočiti i pobijati činjenice za koje postoji nekoliko stotina pismenih dokumenata? Zar mogu svedoci iz inostranstva pobijati iskaze saoptuženika Mihailovićevih, kojima se nepobitno utvrđuje istina za mene bar, ako ne za branioca Joksimovića, a sud će reći svoju reč.” Mihailović nije mogao ni da čita novine za vreme suđenja. Minić je to ovako obrazložio: “Mislim da takav predlog još niko nikada nije učinio. Ja smatram da se optuženom ni u kom slučaju štampa ne može dati. A kad se pretres završi i izrekne presuda, onda mu se može dati.” Sve predloge odbrane koji su se odnosili na neprijateljski stav Nemačke prema Ravnogorskom pokretu i Mihailoviću, Minić je odbacio. Najinteresantnije je njegovo objašnjenje nemačke ucene za generalom iz 1943.
godine: “Predlog gospodina Đonovića da se pročita tobožnja nemačka ucena Mihailovića ne samo da je neumesan, nego baš dokazuje da su Nemci time izveli jedan perfidan pokušaj da Mihailovića predstave pred masama kao tobožnjeg neprijatelja Nemaca. Taj nemački proglas imao je za isključivi cilj da zaustavi diskreditovanje Mihailovića kod masa i kod saveznika.” Svodeći svoj život, Mihailović je 8. jula rekao: “Našao sam se u vrtlogu događaja i smetnji. Našao sam se u vrtlogu događaja i smernica.
Našao sam se pred smernicama i težnjama svoje sopstvene vlade. Bio sam okružen svim mogućim obaveštajnim službama, svim obaveštajnim službama sveta. Ostao sam vojnik. Ubeđen sam da sam bio na pravom putu. Sudbina je bila nemilosrdna prema meni kada me je bacila u najtež e vihore. Mnogo sam hteo, mnogo započeo, ali vihor, svetski vihor, odneo je mene i moj rad.” Završna reč D. Joksimovića više puta je prekidana od strane Minića, rečima: “Vi izdaju branite!” Da će hrabri advokat ispaštati zbog svojih reči, nagovestio je Branko Drašković u svom tekstu “Odbrana izdaje i kleveta slobode”, objavljenom u Borbi 14. jula: “Advokat Joksimović brani tu dražinovštinu kao ideologiju pokreta koji je obeležen bezbrojnim zločinima prema narodu, izdajom neprijateljima tog naroda, nemačko-italijanskim fašističkim okupatorima i njihovim slugama u zemlji i van nje. Ovakva drskost advokata Joksimovića ne može se objasniti smelošću branioca koja je prihvatljiva i razumljiva kad se radi o neodbranjivom štićeniku. Njeni motivi leže dublje, skrivenije u osnovama jedne neiskorenjene mržnje prema našim narodima.” Dragić Joksimović je i kasnije kao advokat pružao otpor totalitarizmu.
Uhapšen je 1949. godine i osuđen na godinu dana robije. Kasnije je ponovo uhapšen i osuđen na tri godine. Umro je jedne noći avgusta 1951. godine, u robijašnici Sremske Mitrovice, od srčanog udara.
Zašto je general prihvatio da učestvuje u farsi? Zašto se nije branio ćutanjem? Verovatno zbog svog duboko usađenog osećanja legalizma: on je novu Jugoslaviju, bez obzira na njen režim, priznavao kao svoju državu. O Mihailovićevom držanju na suđenju do sada je možda najobjektivniju ocenu dao, bar kad su u pitanju jugoslovenski zvanični krugovi, jedan Hrvat – Josip Hrnčević, član ekspertske ekipe tužilaštva: “Draža Mihailović je na procesu svojim držanjem i odgovorima na postavljena pitanja davao utisak sposobnog vojnog komandanta, zrelog politič kog protivnika i obrazovanog čovjeka. Djelovao je više kao profesor, negoli kao vođa četnika i njihov vrhovni komandant. Na pitanja suda i javne optužbe, kao i na pitanja svojih branilaca, odgovarao je ozbiljno i smireno. Vidjelo se da razmišlja o tome što ga se pita, kuda smjeraju pitanja i što će na njih odgovoriti. Njegovi odgovori bacaju svjetlo na mnoge događaje iz narodno-oslobodilačke borbe, promatrane naravno sa druge strane barikade. Takvim svojim držanjem Draža Mihailović je nedvosmisleno pokazao da sud pred koji je bio izveden priznaje kao sud svoje zemlje – Jugoslavije, mada je bio svjestan da od njega nema šta da očekuje, osim najteže kazne.” Presuda generalu Mihailoviću izrečena je 15. jula. Proglašen je krivim za “izdaju zemlje i razbijanje bratstva i jedinstva naroda Jugoslavije i raspirivanje nacionalne i verske mržnje”. Osuđen je na kaznu smrti streljanjem, na trajan gubitak političkih i pojedinih građanskih prava i konfiskaciju celokupne imovine. Kada je i gde ubijen, pouzdano još uvek nije utvrđeno.

Stranice: 1 2 3


Komentari na članak ““Ne osećam se krivim” - jedan pogled na sudski proces generalu Dragoljubu Mihailoviću”

  1. Igor,

    Komunizam ovoj zemlji i ovom narodu ništa dobro nije doneo. Jedini čovek kojem je bilo stalo do srpskog naroda i Srbije bio je Dragoljub Mihailović, a komunisti su ga ubili samo zato što je želeo da zaštiti svoj narod i da onemogući izdajnike da dođu na vlast. O tome najbolje govori ovaj montirani proces koji se vodi protiv wega koji je veoma sličan ovom današnjem procesu protiv dr Vojislava Šešelja u Hagu, samo je za razliku od ovog procesa onaj iz 1946. bio mnogo kraći i sa određenijim ciljevima. Danas se ciljevi skrivaju, ali su svima jasni.

  2. Sultan,

    Igore uz duzno postovanje i tvoje razmisljanje ne bih se složio u nekim tvojim razmisljanjima jer je komunizam bio nesto sto je bilo neophodno na Balkanu jer je samo Josip Broz Tito mogao staviti sav balkanski primitivizam u jednu drzavu.Treba imati na umu da je Srbija uvijek bila i ostala CRNA RUPA na Balkanu jedino preostaje da se raspadne na male drzave ili da Turci opet dođu i naprave pokolj i da sad ne vladaju 500 godina nego hiljadama godina nad pokorenim Srbima i da ostanete robovi kao sto ste i bili prije nego sto ste dosli na Romaniju.
    PS da nije bilo dejtonskog mirovnog sporazuma dosli bi mi i do Beograda…

  3. Dalibor,

    A sultane Murate… Romanija
    tebe kopka,ne brine tebe ni Srbija ni nista drugo,vec problem je u Republici Srpskoj protiv koje ti ne mozes nista jer si jadan i bijedan u svojoj mrznji.A svi znamo da Bosnom trenutno vladaju Srbi ,jer bez nas nijednu reformu ne mozete sprovesti, a Evropa je pocela malo vise da vjeruje srpskim politicarima, nego Alijinim nasljednicima,to tebe muci jado jadni.

  4. Aleksandar VELIKI,

    Živ je Draža dok je Srba i Srbije…

  5. Petar Veliki,

    Drugovi,
    Da vas tako nazovem iako to ne zasluzujete jer ste nacionalisti.Gresite i jedni i drugi.Sultan prica o nekom dolasku do Beograda(????),a drugi slavi Drazu koji JESTE bio izdajnik jer je od 1941. bio uredno snabdevan nemackim oruzijem.zasto toliko mrzite ideju Jugoslavije, gde zivimo svi zajedno, bez obzira na veru i nacionalnost.SFRJ bila je najlepse razdoblje u istoriji Muslimana,Hrvata i Srba.To je istina, pitajte starije ljude ako ne verujete.Nije bila savrsena, ali ko je savrsen?Koja drzava je savrsena?Svi smo mi Sloveni i braca po krvi, zasto se mrzite ljudi???Moglo bi nam biti lepo zajedno

Napišite komentar