Nacrt odbrane
Gete: Maksime i Refleksije POLEMIKA …Polemika (je) posebna vrsta književne kritike, (da) ona pripada takozvanoj kritici majstora u Thibaudetovom značenju te riječi. … njena realizacija moguća je jedino unutar određenog nivoa svih sudionika.
Književna polemika je doista literatura, jer ona čini isto što i drugi manifestni oblici književnosti: proza, poezija, književna kritika.
Ivan Krtalić: “Šta je polemika?” ANTOLOGIJA HRV. HUMORA (knj. 6). PROTIVNICI, RUGAČ I I ZABAVLJAČI: polemike i pamfleti.
A. G. MATOŠ – Kao kod pojave Polić-Kamovljevih buzdovanskih mistifikacija, utvrdih i tom prilikom, da se u anarhiji našeg javnog i sasvim nekulturnog mnijenja udružuje hrvatska megalomanska glupost u organizovane koterije… što pod krinkom najružnijih modernih fraza vuku ordinarnim glupostima za nos našu sasvim nezrelu širu publiku. (str. 76) – Kosor… bivši tancmajster (str. 77) – Pa ipak, naprednjačka štampa je moju recenziju nazvala “podvalom”, a mene nenormalnim čovjekom, jer se usudih posumnjati u kritič ne sposobnosti naprednjačkog novinarčića. (…) “Pokret” kao da ne uviđa da rođeni, neizlječivi glupan ne prestaje biti neizlječivim, rođenim glupanom u času kad sebe smatra književnikom i pristupa stranci inteligenata…” (str. 77) (Pokret, Majer-Mjajce i literatura) – Samo se u Hrvatskoj ne shvaća, da tele ostaje tele, tuluman tuluma, glupan glupan i onda kad je član “inteligenata”. Glupost je neizlječiva, pa i onda kad izlazi iz “Pokreta” i kad je brani “Pokret”. ( 79) – Dr A. B(azala) … Taj anonimac pita, gdje je moja etika i estetika, a ja ga upućujem na svoje knjige, to jest ako ih Dr A. B. bude razumjeti….
Taj anonimni doktor bulazni o mojoj savjesti, o mojoj podmitljivosti i o - honorarima (81).
(Crni i bijeli) – Tek ja pitam tog Jermaka, inače bankovnog činovnika i sudeći po tome normalnog dvonošca, kako on dolazi do toga da nas prikazuje svijetu kao kretene, bulumente i neizlječive glupane? Njegova njemačka knjiga je rasprodata jer su je stranci kupovali za dokaze kakve zalupane blezgarije se mogu roditi u jednoj zatucanoj hrvatskoj tikvi… Ali to Jaremku nije dosta. Taj apokaliptički grafomanski junac, ta nevjerovatna vjerovatnost, šalje svoje napoje liričke u Pariz… Zamislite francuskog urednika, spremnog umrijeti za šalu, zamislite ga čitajući tu Fantaziju i pokazujući je dosjetljivim pariškim salonima kao dokaz da mi Hrvati nismo samo galženjaci nego i lude, idioti, kreteni, stenjevački kandidati enfan – Jarmeki, Žarmeki.
– I dr J. Frank je vrsta herostratskog, lirskog, sentimentalnog Jarmeka, samo s tom razlikom što nije tako bedast.
KRLEŽA-CESAREC GOSPODINU PROHASKI (I SVIM PROHASKAMA OVE BOŽJE KUGLE) Upamtite dobro ovo, gosp. Prohaska! Glupost je jedna neugodna bolest i nitko na globusu nije kriv da je glup. To Vi zacijelo znate i sami… Takvi nesposobni glupani skrivili su čovječanstvu već mnogo, veoma mnogo za ovih šest hiljada godina pisane ljudske historije… Glupani u književnosti na primjer ili u kritici.
Ambiciozni glupani u našoj književnoj kritici.
Između nas (Cesarca i Krleže) s jedne strane i Vas, gosp. Prohaska s druge strane, ne može biti spora, niti problema Mi i Vi. Zašto? Naprosto zato jer smo mi, do đavola, ipak u toj jadnoj književnosti nešto rekli. Mi postojimo kao umjetnici, stvaraoci. A gdje ste Vi, gosp. Prohaska? Gdje ste Vi što rekli? Kada? Javite se, gosp. Prohaska! Gdje ste? Da znamo! (Str. 174, 1919, Plamen) CESAREC: O BLIJEDOM GOSP. TIPU, UČAST G. Dr D. PROHASKE … ne zanima li možda blijedog gospodina, što bi (…) Romain Roland (…) kazao o njemu, literarnom policajcu i nacionalisti, i o nama oko “Plamena”. (Str. 178) … on za hrvatsku literarnu kritiku znači isto ono što i muha za ogledalo; od mnogih crnih točaka njegovih duševnih ispada nijedan literat ne može da vidi u njoj svoj pravi odraz … (str. 181) KRLEŽA: SMRT GOSPODINA PROHASKE Mjesto da oborite to… da ste hipokrit i ignorant, Vi se bacakate kao hrušt živ naboden na bumbašnicu i tješite se samozavaravanjem, da smo i mi, koji smo bili tako nesmiljeni te vas naboli, takođe proboli jedan drugoga. (Str. 184) KRLEŽA. GROBNICA U GUNDULIĆ-HOTELU Planuo sam zato, jer nisam niti vatrogasac, niti profesor niti odborski diletant nego književnik.
(Čas anatomije, str. 121) Ali i da me tuži to čestito društvo, tko da me u stvari tuži? Književnici, pravi književnici, ljudi kao Vojnović… Katalinić-Jerotov, Alaupović… Nazor itd. ne bi me, u to nema sumnje, tužili sudu ni u slučaju da to mogu, jer nisu prijatelji sudbene polemike kakovu je kod nas odomaćio tek dr J. Frank… Tko me tuži? Tuži me neki Dušan Plavšić, jer rekoh da nije književnik…Tuži me možda i Franjo-Franc-Francois Jarmek! Matoš: Jarmekijada, 86/87, 88 /1909! Discipulus: MATOŠ - UJEVIĆU Umjesto učenika dobih majmuna… Umjesto pjesnika dovedoh na Parnas papigu, koja je kriještala kao jeka moje vlastite riječi…
Rekoše mi, da je moj Discipulus pisac tog penegirika. Nisam vjerovao…
Postade mi mučno i u mukama vidjeh ono nesrećno debelo prase na imanju mog djede. Krmka moradoše ubiti jer mu se u pusto salo i slaninu uvukao grdan parazitski pacov… Te bandite si ti odgojio i što rekao Zagorac: Bog pravicu, vrag prasicu.
LITERARNI FAKINI Reagiraše dva mladenca, blage uspomene Kriještimir Kovačić i August Ujević.
… indirektno priznali da mi bijahu modeli za tip literarne fakinaže…
Kovačiću dadoše… korektorsko mjesto. Kad ih taj literarni dinstman i kafanski klupoder ne mogaše proti meni služiti, baciše ga na pločnik i najmiše za istu elegantnu rabotu nekog Augustina Huljevića – pardon! – Ujevića…
Augustin Ujević, razumijevajući se u francusku književnost kao majmun u tragediju.
Stil A. G. Matoša ne može biti stil nekog tamo Augustina Ujevića, Uševića, Huljevića - kako li toga džebraka zovu! (str. 103, 4, 5, 6) UJEVIĆ - MATOŠU: CEZAR NA SAMRTI … ovaj originalni majmun iz Barresove menažerije, ova jedinstvena vrana okićena perjem svih ptica, ptičica i ptičurina što ih poznaje svjetska (…) ornitologija… (str. 96)