Autor: Čedomir Antić
Rezime: Nakon analize odnosa Srbije prema Kosovu i Metohiji i predloženih modela statusa (Honkong, Olandska ostrva, Kipar), autor je izneo svoj stav prema ovom pitanju. On smatra da je rešenje u stvaranju novog političkog konsenzusa oko politike prema Kosovu i Metohiji. Pred našom državom su dve održive i dugoročno korisne politike. Srbija može da se bori za mirnu reintegraciju Kosova u sastav Srbije, i to kao funkcionalne autonomije, po uzoru na postojeće evropske autonomije. Ukoliko je ovaj pravac neprihvatljiv, Srbija treba da bude prva koja će ponuditi “istorijski sporazum” kosovskim Albancima: da prizna nezavisnost pokrajine pod uslovom promene granica i međusobnog sporazuma o širokoj autonomiji srpskih enklava na Kosovu i albanskih u ostatku Srbije. U tom slučaju morala bi biti otvorena pitanja vlasništva, imovine, svetinja i kulturno-istorijskih spomenika. Autorov zaključak je, međutim, da u Srbiji ne postoji dovoljno državotvornih snaga da ovakvu promenu politike predlože, formulišu i sprovedu u delo.
Ključne reči: status Kosova, “istorijski sporazum”, funkcionalna autonomija, nezavisno Kosovo
(Nastavak…)
Autor: Miodrag Radojević
Rezime: Presedan u razvoju institucije ombudsmana je ustanovljavanje ombudspersona na Kosovu (2000–2005). Međunarodni ombudsman je izabran nakon tzv. humanitarne intervencije na Kosovu i Metohiji, odlukom međunarodne zajednice na delu teritorije suverene države. Kao organ misije Ujedinjenih nacija, kao institucija prelaznog karaktera sa osnovnim zadatkom da štiti ljudska prava i obezbedi zakonit rad uprave na Kosovu, međunarodni ombudsman je sa delimičnim uspehom ostvario svoju misiju. Institucionalne insuficijencije imanentne položaju ombudsmana, nepoštovanje njegovih preporuka od UNMIK-a i Privremenih institucija samouprave, u ambijentu teških slučajeva kršenja ljudskih prava i bezakonja na Kosovu, razlozi su neefikasnosti međunarodnog ombudsmana. S druge strane, međunarodni ombudsman je demonstrirao visok nivo autoriteta, nepristrasnosti i transparentnosti u radu, kao i kompetentne analize problema zaštite ljudskih prava na Kosovu. Iskustvo međunarodnog ombudsmana za ljudska prava na Kosovu je potvrda da demokratski kapacitet društva determiniše mesto i ulogu ombudsmana, ali i da Kosovo nije ispunilo standarde za rešavanje svog konačnog statusa.
Ključne reči: ombudsman, ombudsperson, međunarodni ombudsman za Kosovo, kosovski ombudsman, institucija ombudspersona, zaštita ljudskih prava, humanitarna intervencija, Specijalni izaslanik, Privremene institucije samouprave.
Autor: Dr Neven Cvetićanin
Rezime: Rad pokušava da pronikne u moguće scenarije raspleta tkz. kosovskog čvora, i razmatra šta bi svaki od njih značio za Srbiju i njenu državnu politiku. Rad iznosi tezu, da najviše što Srbija, ukoliko svi poznati faktori koji određuju kosmetsku krizu ostanu pri svojim pozicijama i nastave se postojeće tendencije razrešenja krize, može izvući u ovome momentu jeste tkz. nadzirana podela Kosova i Metohije. To ne bi predstavljalo ni pobedu ni poraz Srbije, već bi, govoreći fudbalskim jezikom, predstavljalo «nerešen rezultat» i «podelu bodova» u utakmici Srba i Albanaca za Kosmet. Rad smatra da je predloženi model nadzirane podele Kosova i Metohije optimalan način kako bi se u regionu sačuvao mir, pogotovo što se taj model stavlja u relaciju spram političke situacije u Bosni i Hercegovini. Konačno, rad više predstavlja jedan krokí u kome se daju opšti obrisi strategije kojom bi se mogao izbeći novi ratni sukob na Kosmetu, negoli što predstavlja temeljno i precizno razrađen koncept. U svrhu očuvanja regionalnog mira i stabilnosti rad predlaže odustajanje od klasične definicije suvereniteta kako za Srbe, tako i za Albance i mesto toga usvajanje jedne strategije tkz. postmodernog «podeljenog suvereniteta» koja bi se na Kosmetu mogla sprovesti uz pomoć međunarodne zajednice upravo kroz predloženi model nadzirane podele Kosova i Metohije
Ključne reči: mir i stabilnost, Kosmet, Srbi, Albanci, utakmica, nerešen rezultat, podeljen suverenitet, nadzirana podela Kosova i Metohije
Autor: Slaviša Orlović
Rezime: U ovom tekstu se razmatra pitanje statusa Kosova i Metohije sa osvrtom na devedesete godine prošlog veka, kontekst NATO intervencije, dolazak misije UN-a i vođenja pregovora o statusu. U odnosu na polarizovane pristupe, po kojima će Kosovo (za)uvek biti u sastavu Srbije, ili da je Kosovo zauvek izgubljeno za Srbiju, razmatra se ideja podele Kosova kao „istorijski kompromis“. Posle godinu i po dana pregovora koje je predvodio Ahtisari, i četiri meseca sa „pregovaračkom trojkom“ Kontakt grupe, evoluiralo se od „“standardi pa status“, „standardi i status“, „razgovor o standardima“ do „razgovora o poststatusnim pitanjima“. Pregovarački tim Srbije je nudio od koncepta decentralizacije, „više od autonomije manje od nezavisnosti“, preko modela Hongkonga i Olandskih ostrva, odnosno „suštinska autonomija“ sa elementima suverenosti osim članstva u UN-u, OEBS-u i Savetu Evrope. Albanska strana ostale je dosledna zahtevu za nezavisnost. Kako god se zvala – nadgledana, kontrolisana, nadzirana, ona je, pre svega, obećana nezavisnost. Faktičko stanje je bliže podeli. U tekstu se nude argumenti za dobru i lošu stranu podele. Rešavanje statusa Kosova neposredno je povezano sa evropskim kontekstom i evropskom perspektivom Zapadnog Balkana. Iako se za ulazak u Evropsku uniju pretpostavljaju jasne granice, Kipar je primer da i podeljena država može postati član EU. Bitka za Kosovo nije uzaludna bar u jednoj stvari. Kakav god ishod bio, ima izgleda da zaustavi dalju razgradnju Srbije i zaokruži njenu državnost.
Ključne reči: Kosovo i Metohija, pregovori, status, podela Kosova
Autor: Jovo Bakić
Rezime: U članku su ukratko razmotreni razlozi zbog kojih nije uputno imati celo Kosovo i Metohiju u Srbiji. Ti razlozi se dele na: demografske, privredne, političke, bezbednosne i ekološke. Po demografskim projekcijama, Srbi ne bi mogli činiti većinu u Srbiji pod uslovom da Kosovo ostane deo Srbije već oko 2050. godine. U privrednom smislu, Srbija se ne bi mogla uspešno razvijati, jer bi veliki broj nezaposlenih na Kosovu, te nacionalna sukobljavanja okupirala energiju potrebnu za usredsređivanje na privredni razvoj. Slično tome, sva politika bi se svela na nacionalno pitanje što bi imalo već viđene negativne posledice po političku kulturu Srbije. U bezbednosnom smislu, predviđanje da bi veliki deo nacionalistički usmerene i nezaposlene albanske omladine našlo izlaz u terorističkom delanju deluje u najmanju ruku blizu pameti. Naposletku, osiromašenim uranijumom “obogaćeno” kosovskometohijsko tlo ne deluje preterano privlačno nikome ko tu činjenicu razmatra hladnog razuma. Razlozi, pak, koji govore u prilog ostajanja Kosova u sastavu Srbije su uglavnom mitske prirode. Osim toga, ima i razloga koji imaju ili mogu imati uporišta u stvarnosti. Oni koji imaju uporišta u stvarnosti odnose se na gotovo neodrživ položaj nekoliko desetina hiljada Srba južno od Ibra, ako dođe do podele Kosova dolinom ove reke. Razlozi, pak, koji mogu imati uporišta u stvarnosti jeste bojazan da se gubitak teritorija ne bi zaustavio na Kosovu, već bi se nastavio gubitkom drugih etnički nesrpskih teritorija u Srbiji. Ipak, razlog stabilnosti Balkana, kao i rešenost građana Srbije da brane svoju zemlju trebalo bi da predstavljaju dovoljno jamstvo da do toga ne dođe. Naposletku, razmotren je odnos vodećih političkih stranaka prema Kosovu.
Ključne reči: Kosovo, demografija, privreda, bezbednost, mit, podela
Autor: Slobodan G. Marković
Rezime: Srpska etnička većina na Kosovu izgubljena je u XVIII veku, a postotak Srba opao je sa 26% 1921 na 13% 1981. Kosovo danas ima ogromnu stopu nezaposlenosti (oko 50%), visoku gustinu naseljenosti što vodi nekontrolisanoj urbanizaciji i potencijalnu socijalnu eksploziju. Današnja albanska većina od 90% na Kosovu se najoštrije suprotstavlja bilo kakvoj srpskoj vlasti na Kosovu. Sve ovo iziskuje izlaznu strategiju Srbije sa KiM. Konfederacija otpada kao mogućnost jer bi ona dovela do stvaranja antidržavne opozicije u okviru sama Srbije. Nezavisnost bi vodila radikalizaciji Srbije. Ostaje rektifikacija kao rešenje. Njome bi Kosovo bilo podeljeno na dve zone po načelu 88:12. Srbija bi time izgubila 12% ukupne teritorije, ali bi isto toliko izgubilo i Kosovo. Radi stabilnosti u regionu ovaj plan bi se etapno sproveo i predstavljao bi dobitnu situaciju za obe strane.
Ključne reči: Kosovo, konfederacija, rektifikacija, podela
Autor: Jovica Trkulja
Rezime: Pitanje statusa Kosova i Metohije je jedno od najsloženijih, najkontroverznijih i najtežih problema ne samo Srbije i regiona već i Evropske unije i Ujedinjenih nacija. U odgovoru na to pitanje ispoljena su brojna gledišta, nuđena različita rešenja. U članku su ukratko prikazani modeli alternativnih rešenja statusa Kosova i Metohije koji su se pojavili u poslednjih dvadeset godina. Autor iznosi tezu o podeli Kosova i Metohije kao kompromisnom, najmanje lošem rešenju kojim bi se mogao izbeći novi ratni sukob i postići stabilnost u regionu. Reč je o podeli ukupne teritorije Kosova i Metohije na dva dela: srpski Kosmet, severno od Ibra i Albansko Kosovo, južno od Ibra. Rad predstavlja teorijsku skicu i predložak za raspravu a ne razrađen i konzistentan koncept.
Ključne reči: Srbi, Albanci, mir, bezbenost, stabilnost, status, podela Kosova i Metohije
Polazeći od činjenice da su događaji na Kosovu i u Metohiji dobili tragične razmere, a u uslovima do sada neuspelih pokušaja da se reše statusna pitanja u ovoj srpskoj pokrajini, Redakcija časopisa Hereticus organizovala je okrugli sto posvećen temi “Alternativna rešenja statusa Kosova i Metohije”. Skup je održan 6. novembra 2007. godine u Beogradu. Cilj skupa je bio da naučnim poslenicima i istraživačima iz različitih oblasti društvenih nauka, kulture, politike i javnim delatnicima omogući svestranu analizu otvorenih pitanja i iznošenje svojih viđenja statusa Kosova i Metohije, kao i da javnosti i političkoj eliti ponudi racionalne uvide u moguća rešenja statusa Kosova i Metohije. Učesnici u raspravi nastojali su da: 1) na sistematski i multidisciplinaran način osvetle modele postojećih rešenja statusa Kosova i Metohije, 2) kritički preispitaju politiku Srbije prema Kosovu i Metohiji, i 3) razmotre mogućnosti primene pozitivnih iskustava razvijenih demokratskih država u rešavanju statusa Kosmeta. U radu skupa učestvovalo je 20 naučnika i stručnjaka koje su za to preporučili njihovi radovi i istraživanja. Podneto je 11 izlaganja i ostvarena je veoma plodna diskusija, u kojoj su učestvovali skoro svi pozvani, i koja je na trenutke imala svojstva polemike. Nažalost, samo je sedam učesnika u predviđenom roku dostavilo svoje autorizovane priloge, koji su uvršteni o ovaj temat. Većina priloga ima strukturu izlaganja i saopštenja podnetih na skupu, a autorima je ostavljena mogućnost da u svoje priloge uvrste i sve značajnije teze iz diskusija i replika. Sadržinu temata čine autorizovana izlaganja Jovice Trkulje, Slobodana Marković, Jove Bakića, Slaviše Orlovića, Nevena Cvetićanina, Čedomira Antića i Miodraga Radojevića. Redakcija je spremna da u narednim brojevima objavi autorizovane priloge i ostalih učesnika ovog skupa. Nadamo se da je časopis Hereticus održavanjem stručnog skupa i prilozima u ovom tematu dao svoj doprinos aktuelnoj raspravi o statusnim problemima i dilemama Kosova i Metohije.
Nakon temata slede uobičajene rubrike Hereticusa. U rubrici Istraživanja objavljujemo rezultate istraživanja iz različitih oblasti: Mladenke Ivanović o stavu nove Jugoslavije o rešavanju razdvojenih porodica (1945 -1952), Krstana Maleševića o dilemama kuda ide Srbija, Vukašina Vujičića o ulozi odbora i komisija predstavničkih tela i Aleksandra Miljkovića o jednom predavanju Karla Renera. U Ogledima Boško Tomašević se, kroz prizmu najnovijih dela iz oblasti književne teorije, zalaže za ponovno čitanje i prevrednovanje savremene srpske poezije, a Ivan Ivanović piše o pesniku Danetu Stojiljkoviću iz Dubova. U Tokovima objavljujemo zahtev za uspostavljanjem pravnog poretka na Kosovu koju je 1986. godine upućen vrhovnim organima vlasti SFR Jugoslavije. Rubrika Zbivanja, posvećena je ovog puta otkrivanju spomen-biste u Pirotu profesoru Dragoljubu Jovanoviću – narodnom tribunu, političaru i večitom disidentu (Jovica Trkulja) i rehabilitaciji Slobodana Jovanovića (Marinko Vučinić). Rubrika Pogledi sadrži stavove Narodnog kluba o politici prema Kosovu i Metohiji i priloge Marinka Vučinića i Branka Ljuboje o aktuelnim pojavama u srpskoj politici. U rubrici Intervju nastavljamo sa objavljivanjem serije razgovora na temu “Poruke i pouke srpskog oktobra 2000. godine”. Ovog puta to su razgovori Silvie Nadjivan sa dramaturgom Borkom Pavićević i prof. Branislavom Ivkovićem, bivšim funkcionerom Socijalističke partije Srbije. U rubrici Besede su besede pobednika na takmičenju u govorništvu studenata pravnih fakulteta (Dragoslava Otaševića i Marka Vukalović) i učenika pravno-birotehničke struke (Marijane Savić i Milorada Markovića).
Najzad, rubrika Osvrti, prikazi, recenzije posvećena je knjigama Dejana Jovića o raspadu Jugoslavije, Slobodana G. Markovića o Čedomilju Mijatoviću i Ivana Ivanovića o Topličkom ustanku.
Beograd, Uredništvo
decembra 2007.